Ovdje se, zapravo, radi o jednoj ruralnoj izreci o gluposti i veličini, koja se često spominje u vrime vađenja kumpira. Ružno zvuči onima kojima kumpiri „rastu“ u kvartovskom malom dućanu ili u šoping centru. Nama ostalima koji mu se klanjamo od sadnje do vađenja zvuči baš slatko i duhovito. Niko se na to ne vriđa, a ko to još nije čuja, triba ga podučit. Svake godine san opisivala i dokumentirala akcije sa kumpirima pa se blogom danas služimo ko vremeplovom. Ne može onaj ko nije bija reć da je bija ili ko je bija reć da nije bija. Prema fotografijama vidimo koliko smo ostarili, narasli, posidili, popizdili..., kako smo se sabirali i kako smo se osipali… Koga je život nosija tuta forca, a za koga je vrime stalo. Slikavala san kumpire raznih oblika kada je priroda bila umjetnica, a i kada je stvarala karikature. Božemoj, i klima se u međuvremenu prominila Na samom ulazu u blogosferu među mojim prvim postovima bila je sadnja kumpira. Na fotografijama i videu smo u kapotima i bundama, sa šalovima preko ušiju i kapama navučenim do očiju. Toga dana je bilo tako ledeno da je to teško zaboraviti. Kopipejstat ću ovdje jedan svoj stari tekst iz dva razloga. Prvo, jer mislin da će teško neko prčkat po arhivi mog prvog bloga. Drugo, danas je prepisivačina mega popularna.
Nisam tip, al' san lip
Mogu slobodno reći da sam svjetski putnik. Došao sam iz Južne Amerike. Ima me u svakom kutku zemaljske kugle i kralj sam u svakoj kuhinji. Spas sam i utjeha u globalnoj krizi. Svakome nosim olakšanje i sitost. Kad nekome kažu da je poput mene, to znači da nije baš pametan. A ja sam davno već dostigao visoku razinu znanosti. Umnažam se običnim kloniranjem još od davnih vremena. Nekad sam širi, nekad sam duži. Nekad sam crven. Nakad sam žučkast, što je u mom slučaju boja zdravlja. Svugdje me hvale i tepaju mi da sam sladak. Poželjan sam kad sam napet i gladak, a ni smežuranoga me nitko ne odbacuje olako. Znam se sam lijepo okititi pa su me često cijenili kao rijedak i skupocjen ukras. Imam ja i svojih buba. To su žuto smeđe životinjice plemenitog imena, ali opakih namjera, i prave mi veliku štetu. Tada mi je potrebna pomoć ljudi da bih mogao dalje rasti i razvijati se.To pamtim i, na kraju svog životnog ciklusa, uzvraćam obilato. To je ukratko moj curriculum gloriae. To je sad u modi pa sam se i ja poveo za tim.
Vaš Solanum Tuberosum
