Školske mačkare 2016.

           Evo izvješća u nekoliko sličica sa školskih mačkaranih događanja. Maskenbala u pravom smislu nije bilo, ali je bilo maštovitih kostima, smišnih skečeva po zamisli same dice tema svakakvih: od omaža Flintstonsima, dinamičnih pripetavanja s pazara koji se održavaju još digdi u i Imotskoj krajini, raspivanih likara i pacijenata, pa do trenutnih burnih  komešanja u saborskoj kapunjeri. Bilo je zanimljivih i napetih igara. Svašta je bilo za čut i vidit i bilo je smišno i zabavno. Bravo!

Djetešce nam se rodilo...

           Na ovogodišnjoj božićnoj priredbi bilo je puno smija, puno veselja i lipih želja. Ali, bilo je i suza. Troje dice odlazi s roditeljima u Njemačku i ovo im je zadnji zajednički nastup i zadnje druženje u školi s onima koji ostaju. Svima želim puno zdravlja i sriće u 2016. godini, di god bili.

Kako nastaje profesor/ica

           U različitim medijima često se ispod  članaka o prosvjeti  pojave zločesti komentari likova koji kao da sakupljaju pljuvačku samo za kategoriju Prosvjetari. Prema tome zaključujem da među komentatorima ima onih koji su očito frustrirani jer se nisu ostvarili u tako laganoj i poželjnoj profesiji kao što je nastavnik ili profesor. Ma, dajte, ljudi! Malo optimizma! Nikad vam nije kasno.  Lakše je nego zabiti gol iz kornera. Dovoljno je imati višak vremena i čvrsta volja.  Za početak pročitajte neku knjigicu, može i debljine  ko Starac i more.  Možda malo i lakše literature tipa Alan Ford ili Zagor.  Asterixa i Obeliksa čitajte u vrijeme kad se odmarate od prethodnih umnih aktivnosti. Malo pročavrljajte sa susjedima školarcima bar onih usmjerenja koji su vam u rodu ili najbližem susjedstvu. Malo pratite emisije Sunčice Findak na tv. Nakon toga ste spremni za profesora. I, falabogu na internetu. Tamo nađite, odaberite i kupite diplomu. Stiže na kućnu adresu. Kad dobijete diplomu možete krenuti u školu ne raditi ništa. Ujutro se obucite, onako, kažual i krenite. Može i s rukama u džepovima. Nema potrebe da se opterećujete nekim udžbenicima i priručnicima jer djeca ionako i sama  donose knjige. Vama ne trebaju ta sranja. Svaki profesor  ili nastavnik ima u škafetinu jednog  Malog  Zelenog koji se brine o tome, pa će valjda jedan odabrati i vas. Ne dajte se zbuniti ako vam se učini da su neke kolege  pale s Marsa. Glavno da vi stojite sa sve četiri na zemlji. Netko će vam pokazati di je zbornica i wece.  Netko drugi će vas uvesti u razred i predstaviti. E, onda vaš šou može početi.  Ako elektronika ne radi ili taj dan nema struje, no sikiriki. Eto prilike  za improvizaciju i tu će sva vaša kreativnost doći do izražaja. Vi ste snažna i autoritativna ličnost i đaci će biti očarani vašom pojavom, a kemija među vama će učiniti ostalo. Za početak im ispričajte nešto. Može i slobodna tema. Pretpostavljam da ste elokventni i višestruko nadareni. Iskoristite  to. Za sve generacije , od 7 do 14 godina. Ne  zamarajte se tim ako primijetite da netko nije uhvatio bit vašeg izlaganja ili nije razumio. Ne trčite pred rudo i ne ponavljajte. Imaju vremena za naučiti. Dug je život pred njima.  Uostalom, najbolja škola je životna škola. Ako baš i niste  taj dan nešto raspoloženi za priču, nema veze. Odšutite. Vrime radi za vas i 45 minuta će proći i ovako i onako. A ako ste se već nakon desetak minuta uvjerili da ste počeli stvarati male genijalce, sutradan ponovite sve to na isti način. Nema potrebe da išta mijenjate jer ste otkrili ključ uspjeha. Ubuduće svaki dan radite isto. Budite zadovoljni sami sobom jer ste taman onakav profesor kakvim ste se zamišljali. Ako vas dopadne više škola, tim bolje. Malo ćete se vozikati, upoznat ćete matičnu županiju, a možda i šire. Nakon petnaestak dana već ste savladali sve tehnike i finte zanata i preostaje vam jedino da čekate plaću i nekako progurate od praznika do praznika. Sjednice su isto samo formalna okupljanja prije nego svatko svoj teritorij prepusti domarima i čistačicama na ušminkavanje za sljedeću školsku godinu.  Na kraju školske godine, pozdravite se  s kolegama i kolegicama bar tri dana prije kraja jer se vjerovatno nećete vidjeti sljedeća tri mjeseca. Prvog dana sljedeće školske godine kreće sve  ispočetka. I tako do penzijice.

Dani kruha 2014.

          Tema ovog posta je obilježavanje Dana kruha koje smo u školi obilježili u petak, 16. 10. 2014. na Svjetski dan hrane, uz blagoslov, prigodni program i svojevrsnu izložbu krušnih proizvoda. Po ovogodišnjem konceptu razredi su se natjecali koji će lipše krušnim proizvodima i slasticama aranžirati stol. Po odluci žirija najbolji su bili šestaši. Za mene su svi bili pobjednici. 

         S obzirom na to da se postovi pojavljuju sve rjeđe, mogu pratiti kako je blog evoluirao od vremena kad sam objavljivala svaki četvrti dan, pa tjedno, pa dvotjedno, zatim trotjedno... Ali, eto, tako su se kockice posložile: nove knjige, nove brige, prelijevanje kreativnosti u neke druge aktivnosti, potraga za novim idejama. Falabogu, od screena se lako mogu distancirati čim me zaokupi neka nova aktivnost. Nakon takvih dužih ili kraćih perioda uvik se, blože, vraćan tebi. Naravno, ako iman neki dokumentaristički ili „primijenjiv“ sadržaj.

Pobjednički stol šestaša

Dan škole OŠ I. G. Kovačića (21. 3.)

              Ove godine Dan škole je pa u petak. Srićaibog da je petak bija jedan sunčan dan u nizu kišnih s prohladnim jutrima i večerima. Ove godine smo prominili koncept i, umisto inače kreativnih i plodnih radionica, organizirali nadmetanja na igralištu. A šta reć'!!!. Na djelu se pokazala borbenost i srčanost. Bilo je zabavno i prava uživancija za sve. Najlipše je bilo druženje. Sve je bilo odlično osmišljeno. Ovdje nedostaje naraštaj nižih razreda koji su bili u razgledavanju bogatog peradarnika u komšiluku Vučki. Jedina sjena nad ovim lijepim događajem je to što je sve manje dice na igralištu.

Fiat panis

             Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture Organization of the United Nations – FAO) osnovana je 16. listopada 1945. Moto ove agencije je FIAT PANIS (lat.). Našla sam dva prijevoda: “neka bude kruha” i “kruha gladnima”. Upravo zbog tajminga osnutka organizacije, kod nas se u listopadu obilježavaju Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Ove godine je to bilo na današnji dan. U prigodnom programu je bila priredba, molitva i blagoslov izloženog kruha i krušnih proizvoda, peciva i kolača koje su spremile vridne mame iz obilatu dičju pomoć, kao i plodova zemlje iz zavičaja. 

Nakon svečanosti dica su sama pokazala koliko su brzi spretni u pripremanju jela. Bilo je slasno jer ništa nije ostalo na pijatima. Ovakve radionice potiču spoznaju da je zdrava hrana važna kako onima koji je imaju u izobilju, tako i onima koji je nemaju dovoljno, da se mora ravnomjerno dijeliti, a ne bahato rasipati. Ovdje je naličje kovanice od dvije kune koja je izdana u povodu obilježavanja pedesete godišnjice osnivanja FAO.

Područna škola u Cisti Provo

Škola u Cisti Velikoj

Trilj i Grab

              Ovaj post je summary s terenske nastave nižih razreda koja se poklapa s Danima kruha i time je tematski određen. Ove godine išli smo u Trilj i Grab. U programu je prvi na redu bio posjet pekari Šaribok u Trilju di su nas počastili slasnim kiflićima sa sirom i čokoladom. Zatim odlazak u Grab, obilazak ribogojilišta za pastrve Stara mlinica, mlinica u Grabu i izvora rijeke Grab u podnožju litice brda Jelinjak. Rijeka je dala i ime mjestu. U gornjem toku Grab je hladna, čista i bistra rijeka. U donjem toku je prilično onečišćen jer su se kuće, a uz njih kokošinjci i gnojari, gradili uz samo korito rijeke i u nju se sliva sva nečistoća. Nešto dalje od izvora Grab se susreće s rijekom Rudom i tako združene ulijevaju se u Cetinu. Grabske mlinice su stare preko 600 godina i pokreće ih voda iz Graba. Zaštićene su kao spomenik kulture. I danas melju žito kao u doba kad su podignute, a sačuvano je i izvorno drveno postrojenje. U današnje vrime brašno u mlinicama se kupuje za kune. U prošlim vrimenima naknada mlinaru se zvala ujam ili ušur, a to je bila desetina brašna samljevenog u mlinu. Ovo je nešto od viđenog, a dica su pokazala koliko guštaju.

Pfffffff... pfffffff...!!!

                  Naizgled čudan naslov, ali ne događa se nšta otkačeno ni dramatično. Samo pokušavan otpuvati prašinu sa bloga. Evo je već prošlo misec dana od početka škole. Još uvik sređujem papirnate poslove. Šta se mora, mora se. Ima ih svake godine sve više: mjesečni planovi, godišnji planovi, tjedni planovi, mikroplanovi, vremenici, zdravstveni odgoj, zdrava ishrana, voćke jednom tjedno, a slijedeći tjedan i rjeđe, rodni odgoj, spolni odgoj u kojemu korak naprid znači dva koraka natrag,.... Ima lipih stvari i onih manje zabavnih. Ali, očekujem da će u interakciji sa dicom sve prolaziti u redu i bolje od onoga kako je zamišljeno.   

                Grožđe je u badnju. Kemija čini svoje. Cista se dvi noći krila u magli, zatim kupala u kiši, pa se dva dana suši na nekom zubatom suncu potpomognutom burom. Fotografija je snimljena neposredno prije perioda ovog promjenjivog vrimena. 

Uskrsna radionica: cvitići

          Uoči Dana škole koji je 21. ožujka organizirane su školske radionice. Vrludajući stranicama i stranputicama interneta našla sam nekoliko ideja s kutijama od jaja (egg carton), a ova mi se učinila prikladna za niže razrede, a i zbog dostupnosti potrebnih stvari. Tema: reciklaža. Onda je trebalo napraviti pripreme, sakupiti na gomilu kutije iz kućne uporabe, a i užicati još toga. Otprilike tri ure je trajalo rezanje kartona na potrebne oblike ugrubo. Nakon nekog vrimene to nije bilo ni bezbolno. Onda je tribalo odabrati način bojanja i ukrašavanja, a da je prikladan za određeni uzrast, da nije štetno po zdravlje kao npr. lak za kosu iz čajna šopa za fiksiranje boje i svjetlucavog praha. Naravno da san se dala u potragu za nekim drugim. Onda je tribalo organizirati bojanje tako da se kistovi ne miješaju i da boje ostanu čiste. Onda je tribalo ovo... onda je tribalo ono... Palo mi je napamet da čašice žira upotrijebim za tučak, a rezane grančice šljive za peteljku. Zgodno su se uklapale u šemu. Kući san napravila prototip da provjerim težinu izvedbe. Dakle, više od tri ure pripreme za otprilike nešto više od uru vrimena izvedbe. Sama radionica je tekla tako glatko da sam jednostavno zaboravila fotografski bilježiti svaki korak. Zato mi nije preostalo ništa drugo nego da danas na stol istresem ono što je ostalo i rekonstruiram cijelu radionicu. Na slikama se vidi sav potreban pribor. Nedostaju škare koje su negdi ispod materijala ostale sakrivene od pogleda. Jedini višak je poklopac od objektiva. Malo je reći da su dica bila oduševljena svojim cvitićima. A zbilja su prekrasni.

Fotografija sa školske stranice

ZTK-Split > Fotogalerija

Vezani članak:  Egg Carton Flower Tutorial