Christmas Eve 2011. in Cista Velika (Čelani)

               I ove godine je Cista proslavila Badnjak po običaju koji je sada već postao tradicionalan: paljenjem kugli i bakljadom u svim komšilucima. Što usmenom predajom, a što zahvaljujući medijima, događaj je već postao atrakcija. Da bi sve ispalo kako treba, potrebna je dobra organizacija u udruženi rad. S planovima se počinje već početkom prosinca prikupljanjem novaca i procjenom količine potrebnog goriva. Potrebno nešto spretnosti i smjelosti jer treba se uzverati, očistiti teren i prilagoditi ga zamišljenoj figuri. U samom finišu u selu se formira povorka i prati one koji putem pale kugle. Svi su veseli, ali i disciplinirani zbog mogućeg požara. Jedina kolateralna žrtva je ćuko koji je ranije doživio traume od petardi pa je privremeno premješten a drugu lokaciju. Ne zaboravimo da, osim što je atraktivno za vidit, svjetlo ima snagu da stvara ugodu i donosi toplinu, oplemenjuje duh i stvarnosti daje neku novu dimenziju.  
                Da se ja ne bi ponavljala, evo linka proslave Badnjice 2010. i 2009. u Cisti Velikoj. Neki sa tih fotografija su tada mogli samo puzati, a u brdo su išli ako ih je ima ko povest za ruku. Danas imaju sami svoju karijolu, baklju i žep pun petardi, onih dozvoljenih, naravno.

Spontanosti, ime ti je dijete

                Naizgled ovaj naslov nema puno veze sa sadržajem. Kako mi u opisu posla stoji da moram voditi evidenciju o svakom momentu na radnom mistu i pri tome u što manje mista napisati što detaljniju strategiju podučavanja, tako se ponekad potrefi da je u naslovu pola posta. Ili konačni odgovor na vječno pitanje što je pisac htio reći.

                Kazaljke vrte posljednje krugove u ovoj godini. Bilo bi dobro da ima više onoga čime se ponosimo, a manje onoga šta bi tribalo bržebolje zaboraviti. Ovo je naše zadnje druženje pred rastanak s dviiljadejedanaestom. Obilježili smo ga priredbicom. Za mališe je to bio jedan ozbiljan nastup i svatko se koncentrira na svoj način. Sljedeći put ćemo se susresti dogodine. Želim im da i dalje budu zdravi, srtni, vridni i oštrumni.

Kažu zima će

                 Zbog mlake jeseni ove godine litnje cviće je iznimno dugo ostalo u vrtu i na teraci. Zadnje prognoze su zvale kišu, snig i buru i krajnje je vrime da se biljke unesu u podrum. Ova agava traži posebnu pažnju jer je zbog težine nezgodna za nosit. Još će dobit i kaputić od debele jutene vriće. Kažu da i biljke imaju bogat spektar osjećaja i ovoj se ne bi volila zamirit. Jer onda, zna se:  boc... boc...

Vezani post.

Prilog proslavi stogodišnjice škole

                Ovu fotografiju sam dobila od moje suside Damire. Kako je lice slike mjestimično izgrebano i ispucano, odlučila san prvi put probati fotošop i izglancati površinu. Tijekom svladavanja svake vještine pokažu se neke finte koje olakšavaju posal i daju bolji rezultat. A ova prva mi sigurno neće biti i zadnja. Pored svih greškica koje će iskusno oko primjetiti, postoje dva kritična momenta: na jednom mjestu sam obrisala sjenu, a na drugom dodala jednu cipelu. Sjeća li se još neko onog crtića Gdje je Jura?

Na fotografiji su osmaši iz generacije rođenih 1960. i 1961.

Tko se prepozna neka se slobodno javi.

Zraka sunca, kap kiše

              Početak je prosinca. Prognoze su u stilu kiše će biti,a možda i neće. Kasna jesen. Zima je na pragu, ali kao da nije. Sunce grije kao u proliće iako je na zimskoj poziciji.  Mali Vakula se dugo nije oglasija, a ja njemu virujen najviše. Protiv  opake južine  najbolje se borit tako da se zaposle ruke. Jer glava je u balunu.

Pozitivna energija

                   Cure su već apsolvirale prvu petlju i lančiće i došlo je vrijeme da  ostvaruju neke svoje konkretne ideje. Jedna torbica je gotova. Druga još nastaje. Prsti su već pokorili vunu i kukicu. Otvara se manevarski prostor za samostalno maštovito slaganje boja. Nadam se da će cure jednog dana saznati koliko je čovjek ispunjen kad korisno iskoristi  slobodno vrijeme, da će biti nadahnute kad vide ljepotu koju su same kreirale, i osjetiti toplinu kada svojim poklonom obraduju blisku osobu. Jer rukotvrine imaju posebnu vrijednost i baš zato lako nađu put do srca onoga kome su namijenjene. Nakon toga će doći nove ideje i novi izazovi...