Čelani je jedan od zaselaka Ciste Velike, drugi po redu iz smjera Cista Provo – Trilj. U mjestu ima deset obitelji i još toliko obitelji živi u Splitu i u Njemačkoj. Čelani sa splitske adrese su tu svaki vikend, a oni iz Njemačke dolaze za Uskrs, Božić i ljeti. Sve obitelji nose prezime Čelan, osim Galića. Zato se prepoznaju po nadimcima: Krešići ( rastegni brale to e), Berići, Rošići (valja izgovoriti na brzinu), Savići, Bakovići i Solići. Zadnja krava je davno otišla.
Sadi se verdura za vlastite potrebe i obrađuju se vinogradi, voćnjaci. Ima nešto pčela.
U zadnje dvije, tri godine krenuli smo s maslinama. E sad treba o maslinama učit od početka. Cijeloživotno učenje. Postdiplomski na licu mista. Ma nema toga čime se ljudi ne bave.
Sadi se verdura za vlastite potrebe i obrađuju se vinogradi, voćnjaci. Ima nešto pčela. U zadnje dvije, tri godine krenuli smo s maslinama. E sad treba o maslinama učit od početka. Cijeloživotno učenje. Postdiplomski na licu mista. Ma nema toga čime se ljudi ne bave.-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kantun kruga
Ode nema čandrljanja mobitela
i ne tlači me ničija nepozvana intima. 
Ode nema kafića. Ne vijori se Karlovačko, Coca Cola, Tuborg. Nigdi nema Jure ni Babića, a o Graševini da i ne pričan. Ovaj mikrosvit je bez šarenih izloga, falših marki i grebatorskih popusta. Ode ne zveči iz svakog portuna druga muzika.
A, Bože, oslobodi. Ode nema pasje kake na svakom kantunu. Kad god moran ići na vr’ sela biran ovaj prolaz. Od milja ovo misto zoven kaleta iako znan da je to Berića prolaz. Nekad je bija srce sela. Kuće su izgrađene 80tih godina 19.st. 
Di su sada ti arhitekti, majstori graditelji, viskaši, statičari?! Drvo je , naravno, propalo. Kamen se okitija patinon, ali se nije ni jedan zid pomaka ni za milimetar. 
I uvik se pitan čime me je ovo misto šarmiralo. Koja je to situacija?! 
Eto, sama sebi postavin pitanje i ne znan odgovorit. I onda se vraćan u djetinjstvo i tražin neke paralele, mirise, boje, zvukove, dane i mjesta. Sve mi se ode izmišalo: i more i drača, i rogač i grabovina, i dežuja i poskok.--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mala iz Čelana
Ova ekipa je prošle subote imala takmičenje u Pločama, u kategoriji 15 i 16 godina. Među njima je i naša šampionka koja se ovaj put samo pratnja, vozačica, podrška mladim snagama, ukratko Katica za sve. Ona je Čelan. Ana-Marija Čelan. Simpatična i vridna cura koja čvrsto stoji na zemlji, ima ciljeve i ambicije i sigurno ih ostvaruje. Rado svrati svaki put kad je na putu negdje u blizini. Ovo je zavičaj njenog oca, a i ona osjeća neku tajnu vezu s ovim krajem. Stjepan Čelan je predsjednik Hrvatskog karate saveza.
Čelanove čatrnje
... i još štošta. Ovaj put, tzv. oputina, je vodija
sjeveroistočno od Čelana prema dvijema čatrnjama koje su služile isključivo za piće mještanima. Prva je novije gradnje, negdi između dva rata, a druga, po njenom izgledu i načinu gradnje datira od vrimena kad su prvi doseljenici počeli naseljavati Čelane. Čatrnje su koristile prirodni put slijevanja vode koja se
kroz lužu tj. rupu u kubi slivala u čatrnju. Oputina je dalje vodila u brdo preko Čelanove i Burazinove strane, do ograda i dolaca di su se sadili kumpiri. Svakodnevno su tuda prolazili ljudi i stoka, donoseći kući drva, grm i šušanj, na leđima ili na tovaru ko ga je ima.
sjeveroistočno od Čelana prema dvijema čatrnjama koje su služile isključivo za piće mještanima. Prva je novije gradnje, negdi između dva rata, a druga, po njenom izgledu i načinu gradnje datira od vrimena kad su prvi doseljenici počeli naseljavati Čelane. Čatrnje su koristile prirodni put slijevanja vode koja se kroz lužu tj. rupu u kubi slivala u čatrnju. Oputina je dalje vodila u brdo preko Čelanove i Burazinove strane, do ograda i dolaca di su se sadili kumpiri. Svakodnevno su tuda prolazili ljudi i stoka, donoseći kući drva, grm i šušanj, na leđima ili na tovaru ko ga je ima.
U nova vrimena ljudi su se spustili do ceste, izgradili nove čatrnje u sklopu okućnica, a stare su pomalo zanemarene. Tako je došlo vrime da se čatrnje otrgnu od zuba zaborava i zaštite kao svojevrsna Čelanova baština. Ivan je prvi reka: ljudi, ajmo nešto učinit. Svi Čelani su to podržali i uvatili se posla. Tako je prošli tjedan krenila akcija. Počelo se s proširenjen puta. da može proći 
traktor, kamiončić, a i mlađarija s biciklon. U planu je izgradnja autohtone kuće za odmor i rekreaciju. Priroda je idealna. Panoramski pogled je savršen. Za lipa vrimena kroz klanac Dubaca vidi se more i Brački kanal. Kad se put uredi, moći će poslužiti i kao biciklistička staza. Pa ko voli, nek izvoli.Badnjica u Čelanima
U Cisti Velikoj je običaj da se na Badnju večer pale baklje po okolnim brdima iznad komšiluka. Krene se u brdo još za vidila, od luga i piljotine se oblikuju kugle veličine rukometne lopte i natope se nafton. Do mraka se postave na još prije određena mista i zapalu. Niz ide od 
svakog zaselka i duž ceste, sve do crkve. Svaki komšiluk ima neki svoj posebni znak. Čelani naprave repaticu. Nekad je milicija nadzirala slučaj i hapsila organizatore, ali običaj se nije moga iskorijeniti. Danas je paljenje baklji veselje i starima i mladima. Izlazi se iz kuće bar na tren da bi se doživija nesvakidašnji izgled mista, usporedija s lanjskim 
i odma na licu mista se dogovorili šta triba dogodine popraviti. A pogotovo zato jer sve završi vatrometom na kraju ulice. Nakon večere se ide po kućama i čestita dolazak Badnje večeri. Onda se ide na Ponoćku, a nakon Ponoćke neko se najprije uvali u teču sa sarmama, a neko odma u postelju.------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Porijeklo i spomen Čelana
1725. godine izrađen je Zemljišnik za Cistu Veliku, Dobranje, Aptovac i dio Bilopolja područje Imotski. U njemu se spominje i pleme Čelan. U Zemljišniku je zapisano da je te godine Vid Čelan sa 5 čeljadi dobio 10 mjera zemlje, i Bože s pet čeljadi kuću i 10 mjera. Čelani su starosjedioci u Zagvozdu koji su se kasnije razdijelili prema nadimcima. Godine 1909. u Cisti je živjelo devet obitelji, a 1979. godine dvanaest obitelji Čelan. U jednom drugom izvoru, kad se govori o zemljištu dodijeljenom susjedima Vidu i Boži, umjesto riječi “mjera” upotrebljava se izraz “kanap”. Malo san proguglala i u rječniku na web stranici Župe Biokovske našla da je kanap oko 4000 kvadratnih metara. U tom Zemljišniku nisu bili zabilježeni Savići koji danas žive na vrhu sela,
