Kako sam se odrekla poklona

  ... a o utiscima da ni ne pričam.           

          Dakle točno u podne zvoni telefon. Ja sidim kraj njega i ignoriram ga s dobrim razlogom. Sa svom bliskom i još bližom rodbinom sam se čula u zadnja dva dana. Moja dva dragulja su na takvim mistima da nam noć i dan nisu kompatibilni, a moja vridnica je ionako zaminila dan za noć u naučne svrhe. Telefon ne odustaje, a bome, ni ja se ne primičen. Nakon nekog vrimena radoznalost je popila ignoranciju i ja otklopim slušalicu. Ovdje Tena, kaže žena. Pita za muža. Nema muža, kažem ja. A tko ste vi, opet pita Tena. Ja sam žena. E pa dobro, kaže Tena sada već malo opuštenije i toplijim glasom. Onako kao kad žena ženi priča nešto povjerljivo a neprovjereno. I nastavi sugovornica ležerno: dobili ste tri proizvoda… E tada prasne čiket u komunikacijskom kanalu i đava preuzme kontrolu. Ovako, kažen ja u sinkopama i triolama ne mareći može li Tena pratiti moj ritam, nikad ništa nisam naručila od vas, nikad nikakvu igru nisam igrala, štogod dođe na moju adresu ništa neću preuzeti i ništa vam neću platiti. I ponovim to još jedanput sve u jednom dahu. Znala san da snimaju i da će dokazi biti na mojoj strani. U jednom momentu morala san uvatit zraka i u tih dvi tri sekunde pauze postalo mi je jasno da je Tena poklopila bez pozdrava. Iza nje se čulo samo piii… piii… piii… piiii… I tebi, draga Tena. Pa eto, ako neko nema dovoljno brze reflexe da se odupre ovakvim navlakušama, ili mazohizma da se odrekne darova i ostvari se kao sretni dobitnik, slobodno neka dođe kod mene po savjet ili preusmjeri poziv. Samo prvi put je malo neugodno. Svaki sljedeći put je rutina.

Detalj iz mog vrtla.

Max, dvije promocije

         Ovo je nastavak prethodnog posta o Peri i njegovoj novoj knjizi Max. Iako sam iz pouzdanih izvora kopipejstala činjenice o autoru i o knjizi, sljedeća videa su, ajmo tako reč, autentičnija jer svi likovi koji su sudjelovali u nastajanju knjige iznijeli su svoj dio priče.

I. Promocija u Katunima

II. Promocija u Vodicama

Petar Merčep: Max

Go, Pere, go!

Iako sam, nakon Prpušalija, očekivala zbirku pjesama o kojima mi je pričao, dragi prijatelj i dobar čovik Pere Merčep je iz bogate škrinje svojih zapisa ovaj put izvukao roman „Max“.

"Slijedom priča mog pokojnog oca koji je preživio križni put, potrudio sam se pronaći još neke ljude koji su preživjeli iste torture kao i moj otac, saslušati ih i usporediti njihove priče s očevim. Fragmente tih priča sam uobličio u jednu književnu formu koju bismo mogli nazvati romansiranom biografijom. Na nešto više od tristo stranica opisani su stvarni likovi i stvarni događaji.“ 

(Izvor: HRT Radio Split)

       „Glavni lik romana je mladić po nadimku „Max”, a i sam roman je naslovljen njegovim imenom. Navedena romansirana biografija prati ovog mladića i nekoliko njegovih vršnjaka koje je život odnio raznim putovima, ali ih je nakon rata zadesila ista teška sudbina, neki od njih su bili pripadnici Hrvatske vojske, a neki civili koji nisu imali nikakve veze s ratom, ali u očima nove komunističke vlasti jednako su tretirani jer njihov krimen je bio isti – bili su Hrvati. Vrijeme je to Drugog svjetskog rata.

            Autor Petar Merčep knjigu je posvetio svome ocu, koji je proživio križni put, kao i mnogi koji se niakd nisu vratili i kosti su im razasute po jamama i drugim stratištima.

            Oni koji su preživjeli križni put o tome su šutjeli ilii pričali skrivečki pa je roman nastao na osnovu tih priča a namjena mu je osvježiti sjećanje na te tragične događaje, kako se ne bi potpuno zaboravili.“

(Izvor: Portal dnevnih novosti)

Ovdje se radi o dvije promocije knjige: jedne u Katunima i jedne u Vodicama. Između te dvije dogodile su se i promocije u Splitu i u Zagrebu.

Tour kroz Cistu Provo

           U 3. etapi biciklističke utrke Tour of Croatia od Imotskog do Zadra (237 km) biciklisti su jutros prošli kroz Cistu Provo, i nastavili dalje prema Dubcima.