Christmas Eve 2011. in Cista Velika (Čelani)

               I ove godine je Cista proslavila Badnjak po običaju koji je sada već postao tradicionalan: paljenjem kugli i bakljadom u svim komšilucima. Što usmenom predajom, a što zahvaljujući medijima, događaj je već postao atrakcija. Da bi sve ispalo kako treba, potrebna je dobra organizacija u udruženi rad. S planovima se počinje već početkom prosinca prikupljanjem novaca i procjenom količine potrebnog goriva. Potrebno nešto spretnosti i smjelosti jer treba se uzverati, očistiti teren i prilagoditi ga zamišljenoj figuri. U samom finišu u selu se formira povorka i prati one koji putem pale kugle. Svi su veseli, ali i disciplinirani zbog mogućeg požara. Jedina kolateralna žrtva je ćuko koji je ranije doživio traume od petardi pa je privremeno premješten a drugu lokaciju. Ne zaboravimo da, osim što je atraktivno za vidit, svjetlo ima snagu da stvara ugodu i donosi toplinu, oplemenjuje duh i stvarnosti daje neku novu dimenziju.  
                Da se ja ne bi ponavljala, evo linka proslave Badnjice 2010. i 2009. u Cisti Velikoj. Neki sa tih fotografija su tada mogli samo puzati, a u brdo su išli ako ih je ima ko povest za ruku. Danas imaju sami svoju karijolu, baklju i žep pun petardi, onih dozvoljenih, naravno.

Spontanosti, ime ti je dijete

                Naizgled ovaj naslov nema puno veze sa sadržajem. Kako mi u opisu posla stoji da moram voditi evidenciju o svakom momentu na radnom mistu i pri tome u što manje mista napisati što detaljniju strategiju podučavanja, tako se ponekad potrefi da je u naslovu pola posta. Ili konačni odgovor na vječno pitanje što je pisac htio reći.

                Kazaljke vrte posljednje krugove u ovoj godini. Bilo bi dobro da ima više onoga čime se ponosimo, a manje onoga šta bi tribalo bržebolje zaboraviti. Ovo je naše zadnje druženje pred rastanak s dviiljadejedanaestom. Obilježili smo ga priredbicom. Za mališe je to bio jedan ozbiljan nastup i svatko se koncentrira na svoj način. Sljedeći put ćemo se susresti dogodine. Želim im da i dalje budu zdravi, srtni, vridni i oštrumni.

Kažu zima će

                 Zbog mlake jeseni ove godine litnje cviće je iznimno dugo ostalo u vrtu i na teraci. Zadnje prognoze su zvale kišu, snig i buru i krajnje je vrime da se biljke unesu u podrum. Ova agava traži posebnu pažnju jer je zbog težine nezgodna za nosit. Još će dobit i kaputić od debele jutene vriće. Kažu da i biljke imaju bogat spektar osjećaja i ovoj se ne bi volila zamirit. Jer onda, zna se:  boc... boc...

Vezani post.

Prilog proslavi stogodišnjice škole

                Ovu fotografiju sam dobila od moje suside Damire. Kako je lice slike mjestimično izgrebano i ispucano, odlučila san prvi put probati fotošop i izglancati površinu. Tijekom svladavanja svake vještine pokažu se neke finte koje olakšavaju posal i daju bolji rezultat. A ova prva mi sigurno neće biti i zadnja. Pored svih greškica koje će iskusno oko primjetiti, postoje dva kritična momenta: na jednom mjestu sam obrisala sjenu, a na drugom dodala jednu cipelu. Sjeća li se još neko onog crtića Gdje je Jura?

Na fotografiji su osmaši iz generacije rođenih 1960. i 1961.

Tko se prepozna neka se slobodno javi.

Zraka sunca, kap kiše

              Početak je prosinca. Prognoze su u stilu kiše će biti,a možda i neće. Kasna jesen. Zima je na pragu, ali kao da nije. Sunce grije kao u proliće iako je na zimskoj poziciji.  Mali Vakula se dugo nije oglasija, a ja njemu virujen najviše. Protiv  opake južine  najbolje se borit tako da se zaposle ruke. Jer glava je u balunu.

Pozitivna energija

                   Cure su već apsolvirale prvu petlju i lančiće i došlo je vrijeme da  ostvaruju neke svoje konkretne ideje. Jedna torbica je gotova. Druga još nastaje. Prsti su već pokorili vunu i kukicu. Otvara se manevarski prostor za samostalno maštovito slaganje boja. Nadam se da će cure jednog dana saznati koliko je čovjek ispunjen kad korisno iskoristi  slobodno vrijeme, da će biti nadahnute kad vide ljepotu koju su same kreirale, i osjetiti toplinu kada svojim poklonom obraduju blisku osobu. Jer rukotvrine imaju posebnu vrijednost i baš zato lako nađu put do srca onoga kome su namijenjene. Nakon toga će doći nove ideje i novi izazovi...

 

100 godina pučke škole u Cisti Velikoj

                  Jučer, 25. studenog, u školi smo proslavili stogodišnjicu pučke škole u Cisti Velikoj. Nakon mise, u školskom holu se nastavio program proslave uz prisustvo prosvjetara koji su nekad radili u ovoj školi, bivših učenike i roditelja. Djeca su vrlo emotivno izvela nekoliko recitala s temom ljubavi prema domovini i komične igrokaze na domaćem govoru koji se nažalost gubi. Nastupili su i domaći gangaši i zaradili komentar da šta će im uopće mikrofon! Dirljiva i duhovita je bila i poruka najstarije nastavnice Lucije Borović, puna pozitivne energije i ljubavi prema pozivu učiteljice. Vrhunac je bio na kraju kad je zbor vrlo lijepo otpjevao himnu škole na tekst mještanina Vlade Keglja. Dakle, školska zgrada u Cisti Velikoj se počela graditi 17. ožujka 1909. godine na intervenciju tadašnjeg župnika don Lovre Banovića koji je u Cisti službovao od 1868. do 1912. godine...  (iz prigodno izdane brošure “100 godina pučke škole u Cisti Velikoj 1911.-2011.”). Još podataka i novinsko izvješće o ovom jubileju možete pročitati na ovom linku.

 

Vukovar ili Hrabri Ljudi

                Ove godine se i u Cisti Velikoj obilježava dan pada grada Vukovara paljenjem lampiona na dijelu ceste od škole do crkve, i sjećanje na nezamislive patnje i žrtve njegovih stanovnika i branitelja. Dobar broj branitelja bio je i imotskih korijena. U mislima i u molitvi bili smo i sa Škabrnjom.  Počeli smo s organiziranjem školske djece kojima su se pridružili i roditelji. Nadam se da će od ove godine ovakvo obilježavanje prijeći u tradiciju i da će se angažirati svi komšiluci Ciste Velike.

Posvuduša

               Ona stiže uvik u isto vrime. Nekima donosi  pregršt novitadi. Neki joj se raduju jer znači povratak u životnu rutinu i sigurnost u trajanju. Neki joj se mršte upravo iz istog razloga. Ona ne klapa takima i ne vuče za sobon povorku bučnih šupjača i jebivjetara. Ona obuče zeleno i naranđasto, ljubičasto i smeđe, žuto i sivo, i niko joj ne kaže da joj je stil kričav. Dapače, još joj i laskaju kako je šarena a skladna. Ona se neće umislit zbog toga. Enivej, obučena ili gola,  uvik je otmjena. Očerupana ili zalizana, njoj svaka frizura pristaje. Ona donosi darove zbog kojih je svi rado iščekuju i dugo pamte. Nekad je tmurna, nekad romantična, a rijetko kad histerična. U ljubavnom trokutu stvara poseban štimung. Ona sama nema partnera, ali ja joj iz rešpekta govorin Gospođa. Gospođa Jesen.

Imala san čut da se na ovon mistu uvik pojavi posebno raskošna.

 Perića dolac na Svibu

 

100 godina i još štošta

               25. studenog ove godine naša Osnovna škola slavi stogodišnjicu postojanja i rada. Za taj dan predviđen je svečani kulturno umjetnički program. U 9 sati bit će misa. Program proslave počinje u 10.30 sati otvorenjem novog dijela školske zgrade. Slijedi domjenak i druženje s bivšim učiteljima i učiteljicama, predstavnicima općine i županije, ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Stoti rođendan škola će dočekati s još ljepše uređenim školskim vrtom i asfaltiranim prilazom zgradi matične škole.

Blagdan Svih svetih i Dušni dan

             Ivan 8, 12: Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” Sjećamo se svih pokojnih koji su na neki način obilježili naš život. Palimo lumine i sviće i grijemo nadu da će nas ta svjetlost dovesti do njih.

Kuvari od formata

                 Prije neku sekundu u cidaljkama su misili žuto lišće lipe i pravile su se privrte. Kad je ponestalo „masti“ i „brašna“, privrte su zalepršale po teraci, a dičja mašta je stvorila nove rekvizite.

A privrte su ...

Slike s izložbe Crkvine - Cista Velika

             Izložba je otvorena 18. listopada 2011. u Muzeju hrvatskih arheloških spomenika u Splitu i jedan je od značajnijih kulturnih događaja u županiji, a i šire. Nakon Splita Izložba se seli u Zagreb.

"Škver" u Cisti Velikoj

            Došlo je vrime da se ovom lipotanu vrti nekadašnji sjaj. Ma šta nekadašnji!!! Izgledat će još lipše i privlačnije nego prije. A slava ga ionako prati u sve dane postojanja bez obzira na rane koje su otvorile oluje, bure i slane. Često se događalo da me neko upita za brod čim čuje da dolazin iz Ciste. Ne kaže se uzalud da brodovi imaju dušu. Svatko tko je bar jednom ušao u ovaj brod, nosi jake dojmove. U ovom slučaju nije ni bitno je li brod u luci, u boci, ili na njivi.

O vom brodu pisala sam i prije. Tu kliknite.