Ove godine u matičnoj školi u Cisti Velikoj upisano je 75, a u područnoj školi u Cisti Provo 34 učenika. Ukupno 109 učenika u devet odjeljenja, što je za 8 đaka manje nego lani. Ja sam među onima koji su silom brojeva dobili manju satnicu. Zato sam, s druge strane, iskoristila priliku i pokrenula jednu grupicu za kukičanje i pletenje. Nažalost ove kreativne i korisne vještine kod nas pomalo padaju u zaborav, ali to je već tema za neki sljedeći post. Prvo su se uključile dvije spretne petašice, a sad se već broj poduplao. Počele su sa pravljenjem prve petlje, nizanjem lančića i štapića. Sve cure su pokazale da imaju mota i, što'nosekaže potencijala, da bi mogle razviti vještinu. Samo, pitanje je hoće li imati i strpljenja jer ne ide uvijek sve k'o po špagu. I hoće li njihov kreativni duh prepoznati poticaj i imati samopuzdanja da iskoči iz svjetiljke?! Žao mi je da nisam zabilježila njihove početke, ali napredak je prilično vidjiv.
O povijesti kukičanja možete pročitati ovdje.
nisam nikad kukičanjem ali sam se zato drugim ručnim radovima do ženidbe bavio
OdgovoriIzbrišina domačinstu smo radili tapiserije, panamu (je se tako stručno zove)...razne crteže rakamavati pa pokloniti noni za dan žena
kasnije sam prešao na goblene...dosta sam ih izradio
Saša - spretne ruke Blizanca!
OdgovoriIzbrišiOde bi rekli: je me bog za sve stvorija! Jedva san utekla da mi još i frezu ne uvale.
OdgovoriIzbriši