Badnjica 2013. Nešto staro, nešto novo.

            S obzirom na to da sam već više puta pisala o običajima na Badnjicu u Cisti Velikoj, dovoljno je počiriti u stare postove za saznati više o ovoj tradiciji. Nakon paljenja kugli i večere povorka čestitara dolazi u kuću i zaželi: na dobro vam došao Božić i porođenje Isusovo. Triba uzet bombon, nazdravit, lansirat koju petardu, a obavezno i zagangat. Pa tako od kuće do kuće kroz cilo selo dok ne dođe vrime za spremat se na Ponoćku. U ovim događanjima za Badnjicu uključene su sve generacije: oni koji su već babe i dide, oni koji su nedavno osnovali familiju, oni koji još čekaju pravi trenutak, oni koji ostavljaju djetinjstvo iza sebe, kao i oni koji su upravo iskoračili iz pelena. Večeras nam je neočekivano došao reporter 24sata koji je snimio vrlo lip video zapis kojemu se nema što ni dodati ni oduzeti. Iskoristila san zgodan momenat i fotografirala priko njegovog ramena jer je imao prikladno osvjetljenje. Jedino što bih ovdje posebno spomenila jest jedan novi projekt u sklopu tradicije paljenja kugla, a to je forma Vukovar i Sveta obitelj koji su smislili, osmislili i proveli u djelo Mandarići i Rojnice. Ovo što su napravili vrijedno je divljenja. 

 24sata TV: Jedinstvena Badnjica u Cisti Velikoj

Blagoslovljen Božić i sretna Nova 2014. svim posjetiocima bloga.

Zaštita krstionice ili Slikom na sliku

           U četvrtak, 5. prosinca, dovršena je posljednja etapa u zaštiti arheološkog lokaliteta Crkvine. Naime, uigrana stručna ekipa MHAS-a poduprta domaćim snagama privela je kraju radove na zaštiti krstionice na Crkvinama. Krstionica je po suvremenim standardima zaštićena od vremenskih uvjeta, fizičkog oštećenja i ljudskog djelovanjaj na način da je prekrivena stiroporom i metalnom pločom s folijom s printom unutrašnjosti krstionice. Ubuduće će se raditi na održavanja krajobraza u skladu sa svim aspektima arheološkog lokaliteta, a sve to sa ciljem da se prezentira i kao turistička atrakcija ovog kraja. Za kraj posta, evo nešto edukativno o arheološkoj baštini. (Sorry. Profesionalna deformacija.)

EUROPSKA KONVENCIJA O ZAŠTITI ARHEOLOŠKE BAŠTINE

(REVIDIRANA) IZ 1992. GODINE

Definicija arheološke baštine

Članak 1.

1. Cilj ove (revidirane) Konvencije je zaštita arheološke baštine kao izvora europskoga kolektivnog sjećanja i predmet povijesnog i znanstvenog proučavanja.

2. U tu svrhu sastavnim dijelovima arheološke baštine smatraju se svi ostaci i predmeti, te drugi tragovi čovječanstva iz prošlih razdoblja:

i. čije očuvanje i proučavanje pridonose utvrđivanju povijesnog razvitka čovječanstva i njegovog odnosa s prirodnim okolišem;

ii. za koje su iskopavanja ili nalazi i druge metode istraživanja čovječanstva i s njim povezanog okoliša glavni izvori informacija; i

iii. koji su smješteni u bilo kojem području u nadležnosti stranaka Konvencije.

3. Arheološka baština obuhvaća građevine, objekte, skupine građevina, izgrađene lokalitete, pokretne predmete, spomenike druge vrste, kao i njihov kontekst, smještene na zemlji ili pod vodom.

Nepotpuni rezultati referenduma za općinu Cista Provo

Više informacija možete naći ovdje.
Vezani članak: Imotski gotovo jednoglasno ZA

Kamena kućara

             Evo će se u prosincu navršiti pet godina mog blogetanja i s vremenom se sadržaj, koji ionako nikad nije bio preosoban, pretočio u lokalnu kroniku. Više puta mi se učinilo da ću Cistu i Čelane brzo potrošiti, a sad ispada da su nepresušan izvor tema za nove postove. Makar to značilo jedan korak naprid, a dva u prošlost. A i Čelani, falabogu, surađuju.

                Da bi išta mogli usaditi i uzgojiti, ljudi su sa puno muke i znoja krčili ovaj krševit i kamenit teren. Na tako očišćenim parcelama sadili su lozu. Izvađeni kamen slagali su na gomile i zidale su se međice, lastve. U vinogradu se radilo od jutra do večeri. Marendu ili užinu nosili su sa sobom. Kao mista za odmor i privremena skloništa od nevrimena gradile su se kamene kućare, također tehnikom suhozida. Obično su se gradile u dijelu godine kad nije bilo drugih poljoprivrednih radova. Unutra se sidilo na kamenim sopicama. Krov je bio od kamenih ploča koje su slagane tako da se preklapaju i da kiša ne kapi. Ako zgodnih ploča nije bilo u blizini, donosile su se sa drugog mista. Kućara se zidala na terenu koji se nije mogao ni iskrčiti ni iskoristiti radi slabe plodnosti. Imala je i prilaz, a na njemu su se odlagale alatke. Svaka obitelj je gradila kućaru za sebe. S obzirom na to da su bile zaklon u nuždi, nisu baš bile komforne, a koliko je u njima bilo komodno ovisilo je o osobnim gabaritima. Ovo je Tončova kućara u Raičevim krčinama. Izgrađena je dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

               Danas smo posebnim programom u školi obilježili godišnjicu pada Vukovara i zločina nad stanovnicima Škabrnje. Za njih smo i večeras u Cisti palili lampione od škole do crkve. Neki od mališa pridružuju se akciji otkad su prohodali. Večeras su oprezno nosili lampione. Kužili su da se događa nešto posebno i nesvakidašnje. Putem su spuštali lampione ili ih ostavljali na zidiću kako su to radili odrasli. S obzirom na to kako vrime leti, vrlo brzo će saznati zašto su bili ovdje i u čiji spomen su svitlili lampioni. Na kraju smo se pomolili za sve žrtve i branitelje iz Domovinskog rata.

Radovi na zaštiti stećaka na Crljivici

          Konzervatori su ovih dana opet među stećcima na Crljivici i može se reći da se kontinuirano radi na njihovoj zaštiti i očuvanju. Ovdje je mail voditeljice radova Vinke Marinković zanimljivog i informativnog sadržaja o načinu odabira cilja, strategije i materijala koji će se primijeniiti u postupku zaštite i konzervacije stećaka. 

Hrvatski restauratorski zavod (Odjel u Splitu) započeo je s konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na kamenim stećcima na lokalitetu Crljivica u Cisti Velikoj. Na odabranim stećcima vrše se se dokumentacijski, istražni i probni konzervatorsko-restauratorski radovi. Dokumentacijski i istražni konzervatorsko-restauratorski radovi podrazumijevaju neivanzivne metode istraživanja, a izvode se radi procjene cjelokupnog stanja stećaka i lokaliteta. Probni konzervatorsko-restauratorski radovi vrše se na određenim zonama karakterističnih oštećenja i onečišćenja kako bi se utvrdili najkompetentniji materijali i metode koje će se koristili u cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Istražni konzervatorsko restauratorski radovi planiraju se nastaviti i 2014. godine. Zahvati su financirani od strane Ministarstva kulture RH, a odvijaju se pod nadzorom (i logističkom potporom) Konzervatskog Odjela u Imotskom. 

 Voditelj radova 

 Vinka Marinković

Sjećanje na one kojih više nema

               Blagdan Svih svetih i Dušni dan jesu dani sjećanja na sve one koji više nisu s nama, a počastili su nas dobrim djelima za svoga života. Iako svaki od tih dana ima svoju važnost, danas je uobičajeno da se tih dana, ili već kako je kome zgodno, uz molitvu obilaze, ukrase cvijećem i zapale svijeće na posljednjim počivalištima dragih osoba. Uz sličice sa šematorja tek nekoliko podataka. U prvoj polovini 17. stoljeća Cišćani su se sahranjivali u matičnoj župi Radobilje (danas Katuni). S vremenom i iz potrebe niklo je groblje kod župne crkve sv. Jakova, a novo se gradi sjeveroistočno od današnjeg. Stanovnici Ciste Provo su se prije također ukapali u Cisti Velikoj dok se nije kod njih izgradilo novo groblje.

Solići u berbi maslina

              U njihovom slučaju maslinarstvo u Čelanima pokazalo se kao sigurna opcija. Dakuće! Vridni ljudi. Strpljivo su sabirali znanje i provodili puno vrimena u masliniku. Ove masline su ispale vrhunske izgledom i rodom. Mikro pozicija u srid sela pokazala se kao savršena. Sada s guštom beru plodove svoga rada. Imaju volje i ljubavi. Sve su masline odlično rodile, a ova lečino posebno bogato se okitila. Najmlađe maslinarke Iva i Mara kontroliraju brojno stanje u siću. Još kad ulje uđe u kuću bit će duša puna.