Cista Velika street view

Crljivica by Mateo Čelan

Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan

četvrtak, 16. prosinca 2010.

Jedna priča botanička


                     Zima zaozbiljno grize i čovik se mora dobro prignit da bi pročita temperature. Cviće je već utonilo u hibernaciju. Ali ne i Ona. Moja lonicera se tek budi. Za desetak dana će bit u punom cvatu i širiti mirisni mišung meda i jasmina. U moj vrtal je stigla kad san ja bila još puka neznalica i zelembać glede cvića pa san dovlačila sve šta je u rasadniku bilo u prvom redu. Četiri godine je bacala samo lišće. Uokolo su cvale petunije, iberisi i djevojačka oka. A iz nje nikad ništa. Osim lišća. A nije niko ni zna šta je to. Jedno popodne mi je strpljenje definitivno iscurilo. Uzmen motiku u ruke i krenen frontalno na nju da napravin mista za nešto drugo. Kasna jesen, toplo popodne, sunce na zalazu, subota, još se prčkalo oko kuće. Susida me zovne, ja svrnen s puta, i lonicera je ostala taj dan na licu mista. U nedilju je bila pošteđena jer se nediljon ionako ništa ne radi. U ponediljak mi se učinila nekako drugačija iako nisan mogla uočit neku promjenu. Nakon tri dana u pazusima su izvirili sjajni pupovi. Narednih dana su pupići bujali naočigled i uskoro su počeli izlazit prvi neobični cvitovi i širiti miris. Meni je to izgledalo ka mali mirakul. Od tada već desetak godina cvate svake godine nekad u prosincu, nekad u siječnju, ili veljači, i duuugo zadrži cvit. 
Kad usrid zime nikome ništa u selu ne cvate, ja iman mirisni grm prebogat cviton. Svojeglava biljka koja je neočekivano pokazala da ima i dušu. Ufff je se bila pripala! 
            S agavom san se godinama borila seljakajući je u podrum i iz podruma. Ja san potezala, a ona se otimala. U zadnju je seoba postala bolna i za agavu i za mene. Na koncu se više nije dala iz vrta pa je dobila kaban.

1 komentar: