U zadnje vrime neman baš previše vrimena za blog I teško mi je pisati članke neposredno iza događaja. Ova tema kasni bar tri tjedna, ali ide taman užežin Velikog četvrtka I Velikog petka i svih tradicionalnih vjerskih običaje vezanih baš za ovo vrime do Uskrsa. Ove godine, na drugu korizmenu nedilju uputili smo se na Križni put u Katune, malo slikovito misto u Omiškoj Zagori, u srednjevjekovnoj župi Radobilje, a u današnje vrime u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Katuni-Kreševo. Opis je trivijalan, ali to su najbolji izrazi koji bi dočarali doživljaj Katuna smještenog između Bijakove I Mosora. Križni put predvodio je katunsko-kreševski župnik don Mijo Grozdanić. Križni put je krenuo od nove crkve Posrednice Svih Milosti. Dug je otprilike jedan kilometar, prati obrise Hrvatske, a svaka postaja predstavlja jedan grad. Tako da je prva postaja Dubrovnik, a zadnja Vukovar. Svaku od četrnaest kapelica donirala je po jedna obitelj. Golgota je na brdu Gradini na kojemu je tridesetmetarski križ. Ove godine Križnom putu su se pridružili I čuvari Kristova groba koji su nosili križ i po jedan je stražario kraj svakog stajališta. Nova crkva Posrednice Svih Milost ima neke posebnosti. U oltarnom prostoru crkve je mozaik akademskog slikara Josipa Botterija Dinija. Na zvoniku pored crkve je najveća krunica u Hrvatskoj. Napravljena je od drvenih balota iz cijele župe, a zaslugom bivšeg župnika Većeslava Šupuka. Imala san priliku upoznati ga kratko nakon šta se oprostija od svojih župljana. Pravi čovik iz naroda I za narod, svim srcem se vezan uz ljude I misto. Katuni imaju bogatu povijest I baštinu. Al’ o tome jedan drugi put.
Nema komentara:
Objavi komentar