Silvestrovo u Čelanima

                  Zadnji put ove godine sunce zapada iza Vitrenika.  Za ovu ekipu ovaj sunčani dan je darovan za na balote, komentare, nagovaranja i duhovita dobacivanja. Burica čisti zrak i bistri misli. S vrimenom će bit ugodnije turnit ruke u žep nego bacat balotu. Ode se ništa neće prominit dogodine. Eto njih opet sutra. Dva-tri koraka uzbrdo ili nizbrdo. Ledina je idealnih dimenzija i na centralnom položaju. Rubna dekoracija svjedoči da je možda Mad Max jednom bio ovdje.

Badnjica lita Gospodnjega 2012.

              Kao što je dugogodišnji običaj, a evo sad već i tradicija, u Cisti Velikoj su se i ove godine palile vatre. Po brdima je svaki komšiluk palio zesebno, a vatre su se spojile duž glavne prometnice do crkve. Svake godine je sve lipše i sve bolje. Dica se veselu nesvakidašnjem ugođaju. Slučajni prolaznici su iznenađeni i oduševljeni. Naravno, svemu tome prethodi spretna organizacija i pripireme od nekoliko dana: zatvaranje financijske konstrukcije, čišćenje strane da se može lakše prići označenim mjestima, a također da se izbjegne opasnost od požara. Badnjica na način Ciste Velike mami mnoge da se svi nađu na jednom mistu. Rodbina dolazi rodbini, neki posjećuju kraj odakle vuku korijene, a i vatrogasci zarade nešto terenskog. Pa kad se već sastalo razdragano društvo, eto prigode i za pismu. U ovom slučaju neki pivači su bljesnuli, a neki ostali u mraku, ali je ganga vridna da se prezentira. Za istinu reć' teško je bilo dokučit jesu li Čelani nadglasali Keglje ili je bilo obrnuto.

Svim posjetiteljima bloga

čestit i blagoslovljen Božić 

i sretna i berićetna Nova godina.

Čelani, Badnjica, akcija

          Evo tek jedne slije za one koji očekuju bilo kakav zapis o večerašnjim zbivanjima u Cisti Velikoj. Ostalo će doći čim uhvatim vrimena: još fotografija, videa, pisama i po koje iznenađenje. Pozdrav ekipi na Kupi i ekipi u Splitu.
OK... evo još jedne....

Zvijezde su ipak zvijezde

            Ovaj post je samo kratki komentar na prethodni post.  Drugi dio naslova, „Zvijezde pričaju“, odnosi se na djecu koja su bila predviđena, pozvana i pripremljena da govore u emisiji. Nažalost, zbog kratkoće emisije ovaj put nisu došla na red. Ali zato su na pozornici bili sjajni. U sljedećem postu će biti audio zapis javljanja uživo u program  radija Zagreb, fotografije i uređena videa.  

UPDATE: Nakon službenog prigrama snimljen je intervju s djecom i voditeljicom ekološke sekcije. Prilog će se emitirati 18. siječnja na Radio Splitu u sklopu emisije "Mi smo na redu".

Slušaj kako zemlja diše. Zvijezde pričaju.

                Evo jedne važne najave. Sve piše na vrhu slike, ali ja ću napisati još jednom, za slučaj da nekome pogled odluta. Dakle, u petak, 21. prosinca u 9.35 sati na prvom programu radija Zagreb u emisiju „Slušaj kako zemlja diše“ uživo ide javljanje iz naše škole. Nadam se da će se emisija moći pratiti putem live streaminga.

Urbana ili "urbana" top lista

          Ili kako čeljade s asfalta krabi mast. Prvi put. Zapravo drugi. Kao podsjetnik na prvi put osta je pečat na dnu teče koja, eto, i danas još dobro služi bez obzira šta joj se dogodilo. Ovaj put san na vrime pozvala pomoć. Ovaj posal nije baš za kilavce i radi se uz aktivna sva osjetila. Dakle miris, okus, sluh, vid i desnica ili ljevica u dobroj kondiciji. Moja susida stručnjakinja za ovaj posal dala mi je nekoliko preciznih uputa koje zlata vride i ne mogu pročitati ni na jednom webu: Uliti u teču vode, mišati energično duuuugo, dugo, da se ni jedan komad ne takne dna, kuvati na laganoj vatri dok se mast ne zapini, čvarci ne procvrče i pokafene, a mast prestane mirisati po gudinu. Zanemari drugu smjernicu na dvi-tri sekunde i sve će otić kvragu.

                Apropos naslova posta, ne znam ko je smislija ime emisije, ali njušim nečije komplekse. Je l’ bi me tribala ova Urbana top lista prosvitlit? I po čemu urbana? Jer ja san navrnuti ruralni element. Unatoč tome u komunikaciji primjenjujem bon-ton, vladam 
priborom za jelo, govorin dva strana jezika izvan regije, kemijska mi je u ruci koliko i motika... Prihvaćam različitosti, ali ne i kad mi neko maglom pamet soli. Ili je to tek nečiji pokušaj da se oslobodi provincije u sebi? Dalo bi se o ovome još svašta napisati. Kod nas Hrvata, izgleda, samo podjela stalna jest! A sad iđen žvaknit koju žmaru. My favourite!   ♥♥♥♥

Jedna zgodna radionica: izrada nakita za bor

          I prikladnan za svaki uzrast, dužinu prstiju i širinu dlana. Prvo smo napuvali balune manjih dimenzija na željenu veličinu. Meštar za vezivanje baluna je pokaza da je spretan koliko i glasan. Onda smo u plastičnoj kadi drvofix razrijedili vodom na gustoću smjese za palačinke. Tu smjesu je tribalo pinelom namazat na balun. Međutim to traje koji minut, a društvo je bilo nestrpljivo. Zato sam balun malim dijelom umočila u smjesu i onda je razmazala rukama. Nakon toga su dica omotavala balun koncem za pletenje, vunom ili konopom. Uzadnju je tribalo širokim pinelom utapkat razrijeđeno ljepilo preko namota i ostavit da se sve suši. 

               Od sride do jutros su gotovo svi baluni izdušili i kukicom su izvađeni iz namota. Ispalo je puno lipo. Najbolje su se uvatili konac za pletenje, špag i obična vuna. Moher  je osta skroznaskroz mlitav i svakako nije za ovo. Razrijeđeni drvofix nije agresivan na koži, ostane kao film i lako ga je ukloniti. Za ovoliko baluna potrebne su bar dvi boce drvofixa. Svakao treba zaštititi radnu površinu najlonom jer kapa na sve strane. Uz dobru podjelu poslova i pripremu materijala, sve se može napravit za uru vrimena.

Sveti Nikola, pozzz...!

               Istina je da je sveti Nikola najdraži dici, ali virujen da se i odrasli rado sićaju Nikole iz svog ditinjstva i priželjkuju da se ponovi neka čarolija iz tog vrimena.  U tu grupu svakako pripadan i ja. Iako, s vrimenom moja lista želja bivala je sve kraća. Želje sve probranije, praktičnije. A bome i čizmice su bile one lanjske i prilanjske. Nikola i da je tija, nije ih moga ne pripoznat. Ono šta bi spustija u njih, velikodušno san primištala u one dičje. Onda je sv. Nikola skužija moju muku pa mi je olakša posal tako da je sam sve stavlja u dičje čizmice. Aj dobro. Nikad nije manjkalo radosti. Mater je najsritnija kad su dica sritna. S vrimenon dica ošla i odnila čizmice. Slijedom toga prošle noći samo je moja čizmica stala, kao slučajno nasrid hodnika. Nije moga promašit. Od nekad dugog popisa želja ostala je samo jedna ceduljica, zarolana, a na njoj broj računa u banci. Tako da mi Nikola nije mora teglit darove i vrludat po komšiluku. Pa... sveti Nikola... ako si bija od volje i sredstava, to bi mi bila  prava božićnica.

Sv. Nikola u Cisti Provo.

Školski vrt. Nedovršena priča.

             Nedavno je naš školski vrt dobio posebno priznanje. Izgled, urednost, uređenost, nijanse zelenog, žive boje cvjetova, autohtono mirisno ljekovito bilje, kamenjari i staze od benkovačkog kamena bili su privlačni komisiji koja je odlučivala  o ovogodišnjem pobjedniku među najljepšim školskim vrtovima. Veliki plus ukupnom dojmu  je i dobar izbor biljaka koje prkose oštroj klimi i podnose temperaturne ekstreme. U suživotu s vrtom egzistira stećak koji je postao simbol škole. Taj i takav vrt je ove godine prepoznat, odabran i nagrađen kao najljepši školski vrt primorske Hrvatske. Za dicu nezboravan događaj, spoznaja da su nešto postigli vlastitim radom, i prilika kad se stvaraju budući čuvari prirode i baštine. Svatko je na svoj način ugradio dio sebe u taj vrt, bilo da je sadio, okopavao, plivija, ziđa, zaliva, kamenim pločama oblikova vijugave staze ili sakuplja papiriće. Ovaj vrt, zapravo, i sam priča  o svojim vrtlarima.

          Ceremonija proglašenja pobjednika je bila 23. 11. na Hrvatskoj televiziji u studiju Bajsić. Osim u toj kategoriji, proglašen je najljepši školski vrt za kontinentalnu Hrvatsku i za područje od posebne državne skrbi. Svaki od  tri glavna pobjednika osvojio je nagradu u iznosu od 10.000 kuna, keramičku diplomu i Cvjetnu zastavu najljepšeg školskog vrta. Keramička plaketa u obliku cvijeta proizvod je  kiparsko-keramičke sekcije osnovne škole iz Makarske. Projekt Izbor za najljepši školski vrt pokrenula urednica i novinarka Hrvatskog radija Lidija Komes. prije sedamnaest godina.

Sažetak sa proglašenja pobjednika najlipšeg vrta primorske Hrvatske može se vidjeti u prvom videu. 

 


U drugom o svojim dojmovima govori kolegica Ivana iz školske ekipe koja je preuzela nagradu. Nakon njezinih riči znat ćete zašto je u naslovu posta: Nedovršena priča.

        Fotografije iz arhive. Srpanj, 2010. Dunja Komes i  Ivna Bučan s ekipom HRT radija posjetile su našu školu, razgledale vrt, oduševile se i pomogle svojim savjetima i sugestijama.

Vezani članci:
Najljepši školski vrtovi u RH  2012
Foto galerija OŠ "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir