Kamenac oko vrata

                Alternativni naslov ove priče bi mogao biti: Reket iz Ruđera Boškovića. S obzirom na to da su neki moji kamenčići out, a drugi već klapaju na njihovom mjestu, preporučeno mi je da ih pošaljem na analizu u Ruđer Bošković. Kud će ruka, neg' na tipkovnicu. Pa živimo u vremenu kad točna i pravovremena informcija ubrzava rješavanje problema, a internet je, falabogu, dobar izvor. Uguglam Institut, prosurfam svim dostupnim linkovima sa portala. Nalazim popis stručnjaka, kompetencije, reference.... Ali nigdje podataka o cijeni, načinu slanja i količini preparata, približni termin kad će analiza biti gotova, ni spomena nekog ugovora. Jasno mi je da se analize ne prodaju kao na bazaru, ali upravo zbog toga morao bi postojati neki cjenik, neki uvjeti i obaveze kako za naručitelja tako i za ponuđača usluge. Ali neeee...!!!  Uredno šaljem mail sa pitanjem koliko će to košati, ali netko je tamo odlučio da mi neće odgovoriti. Kako ja nisam mogla čekati do vijeka, a pretpostavljajući i nadajući se da me konačna cifra neće nokautirati, teška srca sa dlana skinem par kamenčića i pošaljem. Nakon nekog vremena stiže ovo pismo. Zapravo, pojma nemam kakav mu je status: račun, obavijest, ugovor, opomena, prijetnja, iznuda, zatezne kamate... 

Nema mi spasa! Ni adresa nije bila točno napisana. Piše tamo: ugovor. Kakav crni ugovor?! Nismo uopće kontaktirali, ni pismenim ni usmenim putem išta ugovarali. Stoji samo to da sam poslala pismo sa kamenčićima i zamolbom, brojem mobitela i fiksnog telefona. Ponovo surfam. Nigdje ni riječi o tome kako su postavljeni kriteriji niti da slanje podrazumijeva gotovu narudžbu, nigdje uvjeta o poslovanju ni sklapanju ugovora, nigdje obrasca za ugovor, nigdje ni retka o obavezama i pravima po ugovoru. Kvragu, nisam ni pravnik ni ekonomista pa da znam da se neke stvari podrazumijevaju po defaultu. Idealan obrazac za catch 22.