Možda se netko i sića ovog arhaizma. Zadnji sat
zadnjeg radnog dana u tjednu. Nakon dugog kišnog perioda ovo sunce nas je
doslovno istiralo iz zgrade i zove na igralište. Tema za sat npr. u zdravu
tijelu zdrav duh, timsko djelovanje, razgibavanje uma i mišića, trčanje ili sidenje ili kako reći bobu bob, a kompu komp.... Mogućnosti su neiscrpne. Svima
dobro dođe ovo ležerno druženje, bez obzira je li za balunom trči, leti, skače
ili ga samo prati pogledom. A popodne, zna se: rad sa spravama.
Cista Velika street view
Crljivica by Mateo Čelan
Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan
subota, 28. travnja 2012.
utorak, 24. travnja 2012.
Krpice, krpice...
I što dalje?! Najprije
treba ušiti ove silne krajeve i onda sastavljati. Pačvorci su u obliku
šesterokuta što znači da ima rogova na sve strane pa čak i koji viška i teško
će biti ih uskladiti i posložiti na neki novi način, Još treba za sastavljanje izabrati
neku boju koja će neutralizirati nekoliko stotina stupneva ovog šarenila. Ako
nekoga zanima ovaj uzorak neka ugugla african flower crochet i naći će gomilu
korisnih tutorijala na engleskom. Ako je prijevod problem, mogu se i oko toga
potruditi. Yeeeahhhh!!! Možda će cijeli ovaj projekt ići neko vrime na hlađenje
jer, čim sunce grane i posuši zemlju, valja mi krenit u bitku protiv trave u
lozama.
subota, 21. travnja 2012.
Kiša, sunce... dok kažeš keks!
Kakvo je ovo
vrime?! Navečer zvizde, ujutro potop. Ujutro bez oblačka, u podne prolom. Čovik
krene iz kuće obasjan suncem, a vraća se nakon sto metara pokisa ki pivac.
Tribalo je iskoristit priliku i zabilježit višnje u cvatu jer su se već počele
šarati listovima. Onako, bez reda,
zavirili smo u neke cvitiće. Plod se zametnija, šta znači da je ipak ostalo
nešto iza prošlih snjegova i mrazeva. Imala
san i privilegiju srest ovu razigranu ekipu: Mara, Iva i tata Ivan. A kako smo
čuli, mama radi. Intervju napravila Damira.
četvrtak, 19. travnja 2012.
Proliće, kiša, kukica...
Proljeće je i sve zeleni :-))). Nema smisla po ovom kišnom vremenu tražiti živu dušu izvan kuće. Tu i tamo zazvrnda freza u nekoj
prostranoj garaži. Pritežu se vide, razmiču se ili skupljaju kopačice. Kapulica
je nikla. Kumpir je još u busiji. Depresiji nema prolaza: sunce je visoko iznad
oblaka. Ova kiša mora jednom stat. Ja još istražujem izgled i šeme za neke
ideje. Kukičam i param, kukičam i param dok mi izgled ne „sidne“. Irisko
kukičanje je novo otkriće za mene. Za
sada mislin da mi dobro ide. U sljedećoj fazi bi tribalo početi nicati cviče
između ovog zeleniša.
nedjelja, 15. travnja 2012.
Hexagon
Živila vunica,
krpice i botuni! Ovo san ukrala iz Nikolinog komentara ispod prethodnog posta. 'Vamo
vunica, a na njegovom blogu Tinine krpice kolajne. Šarene, s maštovitim ukrasima i dodatcim, duhovite... Ma prekrasne!
Ja sam napravila još jedan pačvork. Nisu mi bile važne ni boje ni debljina
vune. Što se našlo pro ruci, to je poslužilo. Namjera je bila pokušati
„pročitati“ uputu za ovaj rad, jer ona nije prikazana shematski nego opisno,
pomoću kratica i simbola na engleskom. Bilo je pogrešaka i paranja, dvojbe i
zadovoljstva. Mislim da san, u nepresušnom moru kombinacija na internetu, našla
ono što mi se sviđa. Doduše, ne baš brzo i ne bez iskrenja u očima. Ali kad mi
se nešto svidi, onda je to - to i ne triba mi dalje tražiti. Planiram
uptrijebiti zemljane boje, ali to opet ovisi o tome šta je ostalo u kutiji. Za
konačnu izvedbu će trebati dvadesetak ovakvih komada. Eto zabave i veselja!
četvrtak, 12. travnja 2012.
What a wonderful world! ili Reciklaža
Skrušeno priznajem da boje jeseni nisu zadovoljile neke moje
vizije i očekivanja i tragom toga su doživile reciklažu. Nakon stvaranja liste
korisnih linkova i vižitanja tuđih slika krenem ja u novu avanturu. S obzirom
na to da nisan ništa pošteno iskukičala od srednje škole izuzev nekih bordura
na džemperima, postava i patent bili su
veliki, ali ne i prevelik zalogaj. Najprije sam isplela dno u obliku stope.
Oblikovala san boršu “na suzu”. Puno
lipše izgleda kad joj se dade neka forma makar i minimalnom intervencijom, nego
kad izgleda kao obična vriča. Uspila san skrojit i sašiti postavu, stavit
patent, ušit žepić. Olakšavajuće je to što se pletivo može šiti na mašinu. Ne
mislin da je sve napravljeno idealno. Još ima prostora za poboljšanja, npr.
patent na žepiću iznutra, ručke stavit na neko drugo misto, zahtijevniji oblik,
dekoraciju... Usput san naučila i nešto novih engleskih riči. Ali i da
pribadače bodu ko stovrazi. Novi izazov je već u realizaciji. Doduše tek je na
početku. Dakle, ako mogu ja, onda može svak’.
nedjelja, 8. travnja 2012.
petak, 6. travnja 2012.
Sirnice opet
Evo kako ja pravin sirnice: zamutin, zakuvan, prikuvan i ispečen. Otprilike od kilo brašna. Može i bez recepta... onako... na
žlice i odoka. Ne mo'š falit. Ne šporkaje se puno suđa jer ja nisan od onih
koji svaki sastojak mišaju u drugoj tečici. Peku se na 150 stupnjeva dok ne poškure. Za neke je možda prekasno za ovi
Uskrs. Kod nas je blagoslov sutra ujutro u 9 uri pa je navrime. U svakom
slučaju može poslužiti za neki sljedeći put. Sve se vidi na slikama, brzo uzađu
i još se brže ispeku. Kad se izvade iz špahera proći vrhom noža samo ispod ruba
sirnica jer se zalipe tamo di se jaje iscidilo na padelu. Najlipše su kad su
još mlake. Sve slike su moje autorsko djelo, a ja nisan livaja, pa kako je ispalo - ispalo.
srijeda, 4. travnja 2012.
Od kralja Artura do Crkvina
Upravo tako! U
Podstrani je prošlog vikenda održan međunarodni skup "Lucius
Artorius Cast, čimbenik u stvaranju mita o kralju Arturu i Podstrana u Antici". Sudionici skupa, domaće snage iz udruge
Artorius, s njima dvoje amerikanaca, dva engleza i jedan talijan nakon održanih
predavanja su krenuli do Narone i usput posjetili Crkvine, na preporuku kustosa
MHAS-a Ljube Gudelja i uz domaćina Iku Čelana. O povijesti i važnosti
lokaliteta govorio im je prof. dr. Nenad Cambi koji je 1993. sa svojom ekopom
iz MHAS-a započeo arheološka istraživanja na Crkvinama. Uz čašicu razgovora saznala
sam da su bogati znanjem, veoma posvećeni istraživanju i izuzetno emotivni kad
im se na putu pokaže neki novi trag. Zapravo, koliko su bili oduševljeni sa
svim artefaktima otkrivenim kod nas, a vezanim uz temu o kralju Arturu. Ovo je
trebao biti jedan blic obilazak lokaliteta, i odmah nastavak putovanja. Ali
nisu mogli odoliti da se ne razmile prostorom jer su baš svi kantuni Crkvina
bili po nećemu posebni i svima primamljivi pa su i pozivi u autobus bili
višekratni. Saznala san još i to da su pozivnice za skup dobili i predstavnici
vlasti na više razina. Međutim, mnogi pozvani nisu se odazvali i tako sami
zatvorili vrata mogućnosti da budu dio jedne lipe priče, da je i sami dalje
prenose i razvijaju i od nje naprave jedan zanimljiv i privlačan događaj. A
dobra priča sve prodaje, zar ne?!


Više o događajima vezanim uz kralja Artura možete pročitati ovdje:
Pretplati se na:
Postovi (Atom)