Ovo je, zapravo,
nastavak predhodnog posta. Priko noći je napadalo sniga i do petnaestak centi.
Falabogu nismo ostali bez struje ka neki. Cili dan je bila gužva isprid moje
kuće jer je to krajnja točka do koje auta mogu doći u Čelane po ovakvom
vrimenu. I domaćima i gostima se isto piše. Konji ostaju tu i točka. Slike sela
su snimljene do podne. Onda je tribalo štogod parićat za ručak. Nakon
glasovanja napravila san đir do Crkvina, nešto autom, nešto pješke, s namjerom
da napravim par snimaka s vidilice. Teško je obuhvatiti cijelu Cistu jer se
proteže u dužini od 7 kilometara. Večeras je očajno ledeno i bura dere. Snig se
okorija, a led puca pod nogama ko smrznuto Labuđe jezero. Mislila sam večeras
napraviti još koju snimku u selu. Uspila san prijeći stotinjak metara doslovno
ispipavajući svaki centimetar puta prije nego ugazin na sigurno. Nakon nekoliko
neželjenih i opasnih akrobacija, a da se ne bi završila kao Humpty Dumpty,
podvila san rep i okrenila nazad. Tribalo mi je pet minuta za tih stotinjak
metara nizbrdo. A sutra, kako stvari stoje, izlazak vanka samo po ljutoj
potribi.
Nema komentara:
Objavi komentar