Trbuhom za kruhom nekad, a i danas

              Neću sada pisati o početcima odlazaka Imoćana u pećalbu jer o tome na internetu već postoje brojni lipi i poučni članci i statistički podatci. Uglavnom, jedni su bižali od političkih progona, drugi od siromaštva. Odlazili su tamo digod se ukaziva bilo kakav posa. Radili su na plantažama i gradilištima, u rudnicima i tvornicama, kao trgovci torbari i galantari. U rukama su imali sve zanate. Bilo ih je na svim točkama Europe, Australije, Novog Zelanda i obje Amerike. U stranu zemlju su dolazili a da ni slova nisu znali izustit na njihovom jeziku, ali vrlo samouvjereni. Naš emigrant nosija je osnovno u kuveriću, nešto robe da se može obuć i prisvuć. Kasnije, kad bi naša sigurniji smještaj, iz kuće je donosija drage stvari koje su ga vezivale za rodni kraj i ognjište. Volili su se sredit za slikavanje, pogotovo ako su fotografije odmah putovale kući i donosile nadu i optimizam. E, sad... Kako korespondira prošlost i sadašnjost? Nekad su ljudi išli vanka da bi školovali dicu. Danas školujemo dicu da bi išli vanka i pomogli roditeljima. U ruksacima oni nose diplome, popis referenci i dobro razrađen životopis, tabletić i mobitel. I potvrdu o intenzivnom tečaju stranog jezika. Pa di im padne sidro...

Jure Mandarić i Gojko Čelan negdi u Njemačkoj

*Sretan Uskrs*

Radovi djece OŠ I. G. Kovačića, Cista Velika

Muka Gospodina Isusa Krista

            Lijep događaj zbio se u Cisti Velikoj u petak, 11. travnja. S posljednjim zrakama sunca i burom u jačanju, glumci amateri iz župe Sv Ante Padovanskog iz Knina započeli su igrokaz Muke Gospodina Isusa Krista, u režiji Ante Nadomira Tadića Šutre. Na najavnom plakatu su bili naznačeni prizori iz Muke koji će biti prikazani. Izvedba je bila odlična, a glumci uvjerljivi iako im nije bilo lako u oskudnoj odjeći po vitru i hladnoći. Meni je najupečatljiviji bio Juda - pohlepan, lažljiv i prijetvoran, na kraju očajan, izbezumljen i tragičan. Ledena bura bi povremeno zaplesala s mikrofonima i prouzročila tonske smetnje koje ni u kom slučaju nisu ometale praćenje predstave. Kako nezgode uvik dolaze u paru, memorijska kartica je do otprilike pola prikaza već bila puna pa je ostatak predstave "pokriven" fotografijama. Bura se nakratko primirila u momentu kad su podizali križ s raspetim Isusom. Slučajno ili...? Iako se glumcima prostor pored župske dvorane uistinu svidio, dogodine bi se predstava mogla održati na nekom drugom mjestu jer ima još lokacija u Cisti Velikoj koje bi bile prekrasna i jedinstvena kulisa za ovakav događaj. U svakom slučaju, izvedba je bila vrhunska i dotakla je oduševljenu publiku.

Uprizorenje Muke Isusove (početak)

      U petak, 11. travnja s početkom nešto iza 19 h glumci amateri iz župe Sv. Ante Padovanskog iz Knina izveli su igrokaz “Muka Gospodina Isusa Krista” u režiji Ante Nadomira Tadića Šutre. Evo tek dvije, tri sličice s uprizorenja Muke Isusa Krista. Potrajat će neko vrijeme dok se urede sve slike, konvertiraju i aplodaju videa sa dva aparata i dva mobitela. Kad sve bude gotovo i objavljeno, neće tribati puno riječi o ovom događaju. Samo nekoliko koje će opisati ono što se ne vidi i ne čuje.

Paukova kokica (kaćun, divlja orhideja)

         Danas idemo malo u prirodu. Iako je prošlo godišnje doba bilo kišovito i relativno toplo, biljke nisu potirale ranije nego inače. Sve je na pravom mistu u pravo vrime. Mi smo bili zbunjeni i nikakvi, ali prirodu se ne može ni privariti ni zavesti. Štap i jednu, i aparat u drugu šaku i u maslinik po neku sliju, pa i po cijenu mokrih gaća jer se triba prignit, kleknit ili sist za uslikat štogod, a prethodnu noć je padala kiša. 
Evo jeeeee!!! Divlja orhideja, papučica, kokica, kaćun... Jedna od meni najdražih biljaka. Zbunjivala me još od djetinjstva jer se razlikovala od drugoga cvića, ono: latice, tučak, prašnici... Što san više guglala to je izgledalo složenije otkriti pravo ime i karakter ove lipotice. Njihov izgled, a po tome i ime, nastao je prema načinu oplodnje. Muški partner u oplodnji im je pauk, muške jedinke pčela, mušica, bumbar. Prema tome kokica je razvila vlastiti softver koji kreira njezin izgled, boju i miris, u ovom slučaju atraktivne i zavodljive ženke pauka. Neko bi ruku stavija u vatru da može okusiti zabranjeno voće, ali pauka to baca u sve dublji očaj. Kad skuži da je prevaren i nasamaren, sad već raspamećeni frajer nasrće na prvo što sliči na ženku, a to je, naravno, opet kokica. I tako dok ne obredi sve kokice. Po ovome se vidi da su kokice društvene biljke i dobro uigran tim za obmanjivanje. Kokice pripadaju vrsti Orhideja koja je ugrožena i strogo zaštićena u Hrvatskoj i ne smiju se brati.