Generaciie iz pedesetih se vjerovatno sjećaju da su se u djetinjstvu upravo na ovaj način upoznavali s prvim pokušajima pletenja. Oko rupe su bila zabijena četiri čavlića oko kojih se omotavala vuna i preko čavlića prebacivala jednom iglom ili šilom. Na dnu rupe je izlazilo cjevasto pletivo koje se moglo omatati i formirati razne oblike. Natjecali smo se tko će isplesti brže, duže i šarenije. Pripremajući praktični rad za radionicu kukičanja i pletenja, na internetu sam našla mnoštvo članaka i postova po kojima se vidi da se ova igra prošlih generacija diže iz pepela i obnavlja otkrivajući svoj zabavni i praktični karakter. Moderni dizajneri umjesto vune koriste žicu i kreiraju nakit. Početak ovog načina pletenja (spool knitting) povijesničari smještaju između 13. i 15. stoljeća. U početku ovim načinom su se plele konjske uzde. Kalem ili drveni rokel za konac je odavno kod Hrvata ispao iz upotrebe i završio na deponiju kolektivnog sjećanja. Izgurala ga je plastika, kao i većinu predmeta od prirodnih materijala. Umjesto drvenog kalema danas mi je poslužio dio bambusovog štapa. Vidjet ćemo s koliko spretnosti će prstići savladati ovu vještinu.
Cista Velika street view
Crljivica by Mateo Čelan
Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan
četvrtak, 30. svibnja 2013.
subota, 25. svibnja 2013.
Što ostade nakon krupe?!
Evo kako izgleda loza izrešetana krupom od prije uru vrimena u kombinaciji s jakom kišom. A, bome, sama krupa tukla je dvadesetak minuta. U ponediljak zna se: makinu na kosti i bakar. Bezuvjetno. Na jednoj slici su rupe nastale kad san upala u blato do čičaka. Mačku je ubila radoznalost, a meni su nasriću stradale samo postole. Dok pišem post opet je počelo padati. Nekako slutim koja će sutra biti glavna tema.
utorak, 21. svibnja 2013.
Alke, kvake, kopče...


četvrtak, 16. svibnja 2013.
Gačansko pješačko hodočašće u Međugorje
Grupa hodočasnika iz Otočca i
Brinja predvođena organizatorom Ivanom Brajkovićem, umirovljenim brigadirom
hrvatske vojske, krenula je na hodočašće Majci Božjoj u Međugorje. Za tako dugi
put svakako da su bile potrebne duhovne pripreme, ali i kondicijske i
organizacijske. Gospodin Brajković je preuzeo zadatak da na cijelom putu
organizira logističku potporu i ugovori postaje za prenoćište svakih cirka
30-35 km, koliko otprilike prelaze u jednom danu. Stupio je u vezu sa svojim
prijateljima i u dogovoru s njima
su odlučili da se prihvat hodočasnika unaprijed organizira u Cisti, kao sedmoj
postaji na hodočašću. U utorak je za hodočasnike organiziran prihvat, noćenje u privatnim
kućama na dvije lokacije i jelo. U
međuvremenu su obišli Crkvine. Domačini su se maksimalno potrudili da se
hodočasnici osjećaju ugodno i dobiju sve što im je potrebno. U lokalu
“Romantika” dobili su prvu okrijepu, a nakon što su se smjestili, u “Romantici”
im je priređena obilata večera. Pridružio im se i kustos MHAS-a Ljubo Gudelj
koji je svojom svirkom i pismom dodatno digao raspoloženje. Gosti su izrazili
zahvalu i oduševljenje Cistom, susretljivošću ljudi i bogatom poviješću.
Razmijenili su se i suveniri. Hodočasnici su svoju misiju nastavili sutradan
nakon doručka, i uz kratki obilazak Crljivice. Od prvog koraka do Crljivice propješačili su 260 km.
Više o Prvom Gačanskom pješačkom hodočašću u Međugorje.
ponedjeljak, 13. svibnja 2013.
Uljepšana stvarnost ili hiperrealizam
Aaajme, mislila
san da mi nikad neće doći volja završit ovu boršu, ali, eto, sve u svoje vrime. Radi se, radi... Iskustvo me uči da je dobro biti rezerviran
prema fotografiji na internetu. Iznenađenja su moguća, a mogu biti i velika i
neugodna. Svatko se trudi prikazati svoj rad u šta lipšen svitlu. Npr. borša na
slici izgleda monumentalno i fenomenalno. A kad je dobiješ u ruku, i pogotovo
nakon tretmana vodon i sapunom i sušenja, tek tada će se pletivo pokazati u
pravom svjetlu. Nekada dobijemo ono što smo očekivali i budemo oduševljeni, a
nekada bome razočarenje dovede do ruba očaja. Tada triba početi nešto novo ili
jedno te istu stvar ponavljati toliko puta dok ne dobijemo ono što smo zamislili.
Svako ima svoj način. Baš zato san uslikala boršu ovako nedovršenu. Kakav oblik
sada ima, takav će najvjerovatnije zadržati i kada se sastavi dno i kad se
montira prava ručka. Ova je samo improvizacija radi određivanja duljine.
četvrtak, 2. svibnja 2013.
Primanje sakramenta svete pričesti
Danas je u našoj
župi sv. Jakova upriličena podjela sakramenta svete pričesti. Ove godine
primanju sakramenta je pristupilo ukupno šestero prvopričesnika: jedna djevojčica
iz 2. razreda, dvoje trećašića i troje četvrtaša. Bili su prekrasni i dostojni
ovog važnog događaja. Misu su držali naš župnik don Dane i don Šime Doljanin iz
župe Neslanovac. Sve čestitke našoj časnoj sestri Vlasti koja je osmislila lip prigodni
program i što je uspila prvopričesnike disciplinirati i s njima uvježbati
pjesme i recitacije. Pohvala idu i za lipu svirku gitarista Igora i dobro
uvježban crkveni zbor. Za ovakve prilike postoje službeni fotografi koji
profesionalno i neometano odrade svoj dio posla. Ali ja san ipak uspila „iz
rukava“ snimiti ulazak prvopričesnika u crkvu. Čestitke svim prvopričesnicima i
njihovim roditeljima.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)