Trsteno, 27.10. 2012.

             Povod putovanju u Trsteno je dvadesetgodišnjica pogibije Mate Vučka Čigre i odavanje počasti svim imotskim braniteljima koji su poginuli na Južnom bojištu. Njima u spomen je u Trstenom podignut Križ. Na spomen obilježju vijence su položili rodbina, suborci, prijatelji, mještani i predstavnici općine Cista Provo. U župnoj crkvi sv. Vida služena je misa za Matu Vučka i sve poginule hrvatske branitelje.  Video zapis će biti objavljen nakon obrade.

Vezani članak: Priča o Mati Vučku Čigri. 
Autor teksta Zvonko Madunić je i pisac romana “Pucanj u veličinu” o oslobađanju Golubova kamena i Vlaštice . 

Black’n’white diamonds

                 Radi se, radi.... Moja inspiracija je ko Modro jezero. U jednom periodu godine presuši. Onda navale bujice i napune ga. Pola posla je napravljeno iako to tako ne izgleda. Kvaka je u tome da se pletivo sastoji od tri različita uzorka različite širine, iako imaju isti broj punata. A bome i rastežu se različito. Neko vrime je trajala potraga za takvima mustrama koje neće satrat jedna drugu. I to je otprilike to. Ovo san stavila “u provu” i dobro se poklopilo. Sad ću isparat onaj bili konac i sastavit zapravo. A sad je i zgodno vrime da ovo djelce dobije ime! Jedini problem je šta su mi očale za blizinu kaputt. Tako da san ovo radila na viđeno i neviđeno. Radna verzija izgleda prilično razbarušeno. Ali kad borša bude gotova, i uz sve greške bar će bit unikatna.

"Iđemo, rode!"

              Danas je održana misa zadušnica za ciskog junaka Domovinskog rata Matu Vučka Čigru. Mate je poginuo na Vlaštici iznad Dubrovnika na dandanašnji dan 1992. godine. U njegovu čast, i ove godine je, po osamnaesti put, u srpnju bio organiziran malonogometni memorijalni turnir. Već sam prije pisala o ovom tužnom spomenu i o Matinom ratnom putu. Vezani članak možete pročitati ovdje. Priču o Mati Vučku Čigri napisao je Zvonko Madunić.

 

Povodom 20-e godine pogibije našeg sumještanina MATE VUČKA – ČIGRE, organizira se odlazak na spomen obilježje TRESTENO kod Dubrovnika. Više na službenoj stranici Ciste Velike  www.cistavelika.com  : Trsteno 2012.

Misijska nedjelja

               Naša župa je i ove godine obilježila Misijsku nedjelju  na način da je organizirana prigodna prodaja donacija župljana. Tako prikupljena sredstva, kao i dobrovoljni prilozi iz dječjih kutijica bit će upotrebljena u korist misija širom globusa. Među darovima vjernika bili su i vrijedni, lijepi i zanimljivi primjerci veza na papiru ili engl. pickpoint. Misijsku nedjelju uveo je Papa Pio XI. u crkveni kalendar 1926., a održava se u predzadnju nedjelju listopada. Tijekom listopadske pobožnosti vjernici se upoznavaju s radom i ulogom misija, misionara i misionarki.

. . .

Kako smo “kuvali” za Dane kruha

        Ili: Masterchef go home! U srijedu, 17. listopada u školi smo obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Program je počeo kratkom ali poučnom priredbom društva iz nižih razreda. E... a onda je krenija pravi šou. Genijalno osmišljena natjecateljska radionica. Cilj je bio izgraditi farmu ili, po naški, autohtono seosko gospodarstvo. Građevinski materijal je bio isključivo prirodnog porijekla: orasi i bajami, voće i povrće, žirevi i grančice, zrna kukuruza, kumpiri i jabuke, mrkve i mahovina... Maaaa... svašta nešto!  I puno, puno tista. Uz maštu i graditeljsko umijeće, tribalo je i biti vješt u modeliranju tijesta.  Nastajale su ograde, pojate, čatrnje i gnjojari, crkveni tornjići, blago i cvijetnjaci, potoci i putići od žutih cigla... Dičja mašta čuda stvara. Team work se pokazao na najbolji mogući način. Nakon isteka 45 minuta žiri je teškom mukom usaglasio stavove i proglasio pobjednike. Nagrada za svih bila je na stolu. To je bio i najslađi dio.

Upload. Početak vikenda

Kako rekoh jučer: danas potop. I dobar dio dana bez interneta.

Svak' o svom poslu

                 Čovik i drvo. Mačka i drvo. Neka veza ipak postoji. Njih dvoje dolaze s istog praga. Oboje slici daju neku dinamiku. Iako se naoko ništa ne događa iščekujemo koji je sljedeći njihov pokret. Čovik, ponosan i zadovoljan poslom, i opušten, viče: slikaaaajjj!!! Ona mami direktnim pogledom u objektiv. Spašena i zadovoljna. Onaj ćuko sada može samo naslućivati di joj je repica. Ovo mi je bila možda zadnja prilika  za obać selo prije najavljenog potopa.