Na dobro van doša Božić... ili Badnjica u Čelana 2015.

            I ove godine bile su vatrene kugle, baklje, bengalke i vatromet. Bilo je više svitla nego prije, a manje pisme i gange. I za jedno i za drugo postoji dobar razlog. Priča o Badnjoj večeri u Cisti Velikoj  polako ali sigurno probija se u svit preko medija. Sve više ljudi zna za nas i mladi bi tili da svake godine bude sve bolje, a i mrvicu drugačije. S druge strane poštivali smo one koji imaju svojih briga i problema i nije im do pisme. S dogorijevanjem vatrenih kugli ljudi se vraćaju svojim domovima na večeru. Zatim kreću u obilazak kuća. Svake godine napišem još nešto o ovom običaju pa ću i ove. Ovaj običaj obilaženja kuća je, zapravo, modifikacija starovičkog  načina kada su se stanovnici komšiluka skupljali kod kuće na najnižoj razini u selu i kretali u obilazak. Kod svake kuće su bila pripremljena po tri hrastova panja. Čestitari su unosili badnjake i ostavljali ih na kominu da izgore. Pri tome se čestitalo s Na dobro vam doša Božić i porođenje Isusovo. Oko komina je bila razbacana slama, a dica su guštala valjati se po njoj. U današnje vrime nemaju sve kuće komin pa se to riješilo na način da muški članovi obitelji unesu tri hrastove cipanice i stave ih u peć. Na stol se iznesu razna pića za velike i male čestitare, suhi kolačići, suhe smokve i šljive, bajami, orasi, koji bombončić… U kojoj kući se zaganga, a digod se suzdrže od pivanja. Obilaženje kuća zna potrajati. Do ponoćke ima vrimena, a tko misli na ponoćku neka sam vodi računa o tome da se vrati kući na vrime i na dvi noge.

Djetešce nam se rodilo...

           Na ovogodišnjoj božićnoj priredbi bilo je puno smija, puno veselja i lipih želja. Ali, bilo je i suza. Troje dice odlazi s roditeljima u Njemačku i ovo im je zadnji zajednički nastup i zadnje druženje u školi s onima koji ostaju. Svima želim puno zdravlja i sriće u 2016. godini, di god bili.

Vukovar i Škabrnja, da se ne zaboravi!

              I Cišćani su dostojno obilježili dan pada Vukovara vatrenim napisom imena grada na brdu iznad Ciste, te paljenjem lampiona uzduž prometnice. Topla večer je doprinjela tome da se okupilo puno više svita nego inače, više generacija iste obitelji, svi ujedinjeni sjećanjem na taj pretužan dan. I dobro je da oni najmlađi znaju o čemu se radi i da se priča ponavlja svake godine isponova. Da se nikad ne zaboravi ni Vukovar ni Škabrnja. Dok je Vukovaru čupana utroba i događala se klanja u Škabrnji Evropa je šutila, a njezini emisari pred krvnicima spuštali pogled usljed neodlučnosti, nemoći i sramote inzistirajući na nekom pacifizmu. Kao da se ratni požar može ugasiti mlakom kamilicom. Pred krvnicima su gubili glas, a ni šapat se nije čuo. Vraćam se malo unazad i iz vremena prvih balvana pamtim muzičare koji su slobodno prolazii između njih, a svojim aktivnostima nakon toga se jasno svrstali na suprotnu stranu. Danas slatkim riječima premazuju svoje priče iz ratnih vremena i zamagljuju prave ciljeve i svrhu svojih tadašnjih nastupa, spretno se nabacujući  riječima: obitelj i humanitarnost. Danas u Hrvatskoj imaju svoje idolopoklonike, održavaju koncerte na koje hrvatska mladost srlja. Ipak na youtubu postoje snimke njihovih nastupa na bojišnicama i ne može se reći da se nije dogodilo. Ne bih mogla biti u istoj prostoriji s onima koji su pjevali (sa) četnicima. Moj zaborav je selektivan. Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju je prigodno obilježen i u našoj školi.

Malo su nam se gaće stresle

Magnitude M 2.9

Region CROATIA

Date time 2015-11-02 22:49:37.7 UTC

Location 43.44 N ; 16.90 E

Depth 2 km

Distances 126 km W of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina / pop: 696,731 / local time: 23:49:37.7 2015-11-02 
38 km E of Split, Croatia / pop: 176,314 / local time: 23:49:37.7 2015-11-02 
8 km N of Donja Brela, Croatia / pop: 1,626 / local time: 23:49:37.7 2015-11-02

Izvor: EMSC : Earthquaqes

Tužna Lijepa Naša

            "Na Velikoj Crljivici, lokalitetu koji zauzima više od 3000 metara četvornih, nalazi se najve ća skupina stećaka s područja današnje Dalmacije. Kasnosrednjovjekovno groblje formiralo se oko prapovijesnih gomila, a pokraj važne antičke prometnice i vrtače u kojoj se nalazi sedam obzidanih bunara. Na istočnoj strani lokaliteta istražen je manji dio kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnoga groblja te ostatka nekoć razorene prapovijesne gomile. Način pokapanja, nadgrobni stećci, okomito usađeni kameni biljezi i prilozi iz grobova datiraju ukope  u 14.-15. stoljeće, odnosno u razdoblje osmanske vladavine." 

(Lj. Gudelj, viši kustos MHAS-a: Velika Crljivica i groblje kod crkve Sv. Jakova, Zaštitna istraživanja u općini Cisti Provo 2004.-2005. Godine)

           U studenome 2009. Godine pokrenut je projekt zajedničke nominacije stećaka kao zajedničke baštine BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a. Vrhunski i svjetski afirmirani stručnjaci i studenti svakakvih profila obilazili su Crljivicu u sklopu istraživačkih putovanja. I onda se pojavi neki domaći lik koji istrese svoju zahodsku školjku na kosti svojih predaka. Nakon što je posljednji put obrisao svoje pravo lice. Svaka čast momcima iz Topane iz Imotskog zaduženoj za odvoz smeća, koji su danas sredili dar-mar na Crljivici. Očito je usmenom predajom do njih došla poruka da se što prije ukloni smeće sa Crljivice.  Danas teren izgleda uredan i čist.

Kako nastaje profesor/ica

           U različitim medijima često se ispod  članaka o prosvjeti  pojave zločesti komentari likova koji kao da sakupljaju pljuvačku samo za kategoriju Prosvjetari. Prema tome zaključujem da među komentatorima ima onih koji su očito frustrirani jer se nisu ostvarili u tako laganoj i poželjnoj profesiji kao što je nastavnik ili profesor. Ma, dajte, ljudi! Malo optimizma! Nikad vam nije kasno.  Lakše je nego zabiti gol iz kornera. Dovoljno je imati višak vremena i čvrsta volja.  Za početak pročitajte neku knjigicu, može i debljine  ko Starac i more.  Možda malo i lakše literature tipa Alan Ford ili Zagor.  Asterixa i Obeliksa čitajte u vrijeme kad se odmarate od prethodnih umnih aktivnosti. Malo pročavrljajte sa susjedima školarcima bar onih usmjerenja koji su vam u rodu ili najbližem susjedstvu. Malo pratite emisije Sunčice Findak na tv. Nakon toga ste spremni za profesora. I, falabogu na internetu. Tamo nađite, odaberite i kupite diplomu. Stiže na kućnu adresu. Kad dobijete diplomu možete krenuti u školu ne raditi ništa. Ujutro se obucite, onako, kažual i krenite. Može i s rukama u džepovima. Nema potrebe da se opterećujete nekim udžbenicima i priručnicima jer djeca ionako i sama  donose knjige. Vama ne trebaju ta sranja. Svaki profesor  ili nastavnik ima u škafetinu jednog  Malog  Zelenog koji se brine o tome, pa će valjda jedan odabrati i vas. Ne dajte se zbuniti ako vam se učini da su neke kolege  pale s Marsa. Glavno da vi stojite sa sve četiri na zemlji. Netko će vam pokazati di je zbornica i wece.  Netko drugi će vas uvesti u razred i predstaviti. E, onda vaš šou može početi.  Ako elektronika ne radi ili taj dan nema struje, no sikiriki. Eto prilike  za improvizaciju i tu će sva vaša kreativnost doći do izražaja. Vi ste snažna i autoritativna ličnost i đaci će biti očarani vašom pojavom, a kemija među vama će učiniti ostalo. Za početak im ispričajte nešto. Može i slobodna tema. Pretpostavljam da ste elokventni i višestruko nadareni. Iskoristite  to. Za sve generacije , od 7 do 14 godina. Ne  zamarajte se tim ako primijetite da netko nije uhvatio bit vašeg izlaganja ili nije razumio. Ne trčite pred rudo i ne ponavljajte. Imaju vremena za naučiti. Dug je život pred njima.  Uostalom, najbolja škola je životna škola. Ako baš i niste  taj dan nešto raspoloženi za priču, nema veze. Odšutite. Vrime radi za vas i 45 minuta će proći i ovako i onako. A ako ste se već nakon desetak minuta uvjerili da ste počeli stvarati male genijalce, sutradan ponovite sve to na isti način. Nema potrebe da išta mijenjate jer ste otkrili ključ uspjeha. Ubuduće svaki dan radite isto. Budite zadovoljni sami sobom jer ste taman onakav profesor kakvim ste se zamišljali. Ako vas dopadne više škola, tim bolje. Malo ćete se vozikati, upoznat ćete matičnu županiju, a možda i šire. Nakon petnaestak dana već ste savladali sve tehnike i finte zanata i preostaje vam jedino da čekate plaću i nekako progurate od praznika do praznika. Sjednice su isto samo formalna okupljanja prije nego svatko svoj teritorij prepusti domarima i čistačicama na ušminkavanje za sljedeću školsku godinu.  Na kraju školske godine, pozdravite se  s kolegama i kolegicama bar tri dana prije kraja jer se vjerovatno nećete vidjeti sljedeća tri mjeseca. Prvog dana sljedeće školske godine kreće sve  ispočetka. I tako do penzijice.

Lito 2015., sasvim osobno

     Lito prolazi, ali vrućine ostaju i zato su moji dojmovi s ljetovanja meni još uvik aktualni. Ovi put je bilo zadovoljavajuće, ali manje sriće nego prethodnih godina. Sve bitno što mi se dogodilo za petnaestak dana mog  litovanja u ladovini pod borićima na Brodarici nekako se taložilo na dva kvadrata prostora na kojima se  projecirao cili svemir. Već u samom dolasku dobranala san sa sobom neku tugu  jer je malo vrimena prije mog dolaska iznenada umrla poznanica s plaže. Bila je vrlo draga i pozitivna osoba. Godinama smo se dočekivali na plaži i skupa odlazili na autobus. Volila je pričati i povremeno ponavljati već rečeno, ali na način da se čovik nikad ne umori od slušanja. Jedna je od onih koji ostave sjajni trag  iza sebe. Nekad mi se čini da nismo mi oni koji biraju takve osobe, nego one biraju nas. Bez Nade lita neće biti ista. 

      Susjedi pod borićima bili su mi Poljaci. Na početku tihi i suzdržani. S vrimenom su se počeli širiti. Šta se više širila  površina pod njihovim šugamanima, to su mi bili sve antipatičniji. Očistila  ja od grubih kamenja ona dva kvadrata ispod  borića. Sutradan već san izdaleka vidila da je i to okupirano. Ja ljuta, i sve ljuća bacan očade na to moje misto, pa u njih sve u nadi da mi mogu čitati misli i neće li in bar malo biti neugodno. Okupaciju san doživila kao ofanzivu na vlastitu ličnost i  agresiju na osobnoj razini. Ali božedragi, bilo je  vrime za odmor i za stavit mozak na pašu, a meni u glavi sve neke grišne misli i pizdarije. Sljedećeg dana  moje misto bilo je slobodno i opet samo moje. Poljakinja mi se srdačno nasmijala kad me ugledala i sve mrke magle u mojoj glavi su se  raspale i otišle bestraga. Desetak minuta kasnije čitala sam na mobu o tragičnom kraju Salopeka. Nekoliko dana kasnije ode i Arsen.

       Davniih godina  bila sam na nezaboravnom koncertu  kojega je Arsen održao u šibenskom kazalištu sa Serđom Endrigom i Bulatom Okuđavom. Bija  je čovik koji bi s nenametljivom intonacijom dvi obične rečenice mirisom soli i nekom svježinom začinija svaki susret.  Za razliku od nekih drugih koji su imali šta za reć u pismi, ali su razgovori s njima bili tlaka i svak je biža kad bi se ukazali na vratima festivalske uprave u tadašnjem DIT-u. Sad čekam da se kiše sliju u cvjetove agava i da malo padnu temperature. 'Ko će radit' po ovoj vrućini!

Stećci za UNESCO

   Projekt zajedničke nominacije stećaka kao zajedničke baštine BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a navedene države pokrenule su u studenom 2009. godine. Procedura koja prethodi nominaciji za UNESCO ima tri faze. Prva faza bila je sakupljanje i kompletiranje opsežne dokumentacije koja  je, zatim, upućena Centru za svjetsko nasljeđe u Parizu. Druga faza je evaluacija dokumenata koja će potrajati sljedećih godinu dana. Treća faza je donošenje konačne odluke koja se očekuje 2016. godine. Među nominiranih 30 nekropola dvije su iz Hrvatske, i to Velika i Mala gomila na Crljivici u Cisti Velikoj i lokalitet Dubravka, Sv. Barbara u Konavlima. Svaki spomenik koji se nominira za ulazak na UNESCO-ov popis svjetske baštine mora zadovoljavati barem jedan od deset kriterija da bi ušao u izbor. Neki od kriterija za nominaciju nekropola u Hrvatskoj bili su ukrasi, natpisi i očuvanost. Ovdje je i prekrasan informativni video o svim predloženim lokalitetima. Sve što je u videu rečeno o stećcima može se primijeniti i na Crljivicu: osobine stećaka, tipovi stećaka, namjena, datiranje, način ukrašavanja, ornamentika, simbolika, tematika motiva itd. Iako se spominje tek pri kraju videa u kontekstu nominacija, nekropola Crljivica ima istu važnost kao i ostali lokaliteti u prijedlogu za uvrštavanje na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske kulturne baštine. (Preporučam gledati na youtubu u većem formatu).

*Kriteriji za upis na listu svjetske baštine

Geneza jedne borše ili Oči su ti ocean

           Ispalo je da free form i nije tehnički baš jednostavan i lagan način. Svaki sljedeći korak je kao let u visine ili poniranje u dubine. Šarene oblike koji su htjeli biti vulkanski otočići, školjke i spužići, morsko cviće, Lucijine oči,  kućice ježinaca i još kojekakve krhotine mekih rubova trebalo je sabrati, pridružiti, sljubiti ih nekako u kompaktnu površinu. Za ovo su postojale dvi opcije. Prva je bila da sašijem postavu i na postavu našivam komade. OK, postavu je lako sašit, ali to mi je izgledalo kao prilično jeftino rješenje za nešto u što san uložila dosta truda i vrimena. Druga opcija je bila da se oblici apliciraju na pletenu vunenu podlogu. Je, malo morgen. Ko bi opet kukiča defakto novu boršu, a i sve skupa bi bilo prilično debelo i nikad osušit. Tako je i to otpalo. Ono što san nakon toga odlučila napraviti bija je novi izazov. Skrojila sam papir željene dužine i širine, rasporedila oblike i povezala crvenim koncom da bude uočljivije i da ne vrludaju. U sljedećoj fazi sam popunjavala praznine i ponovo sastavljala ispletene punte. Nakon toga trebalo je izravnati rubove. U konačnici mislila sam filcati pletivo pa da izgleda kao tapiserija, ali s ovim plavim i pomalo istrošenim bukleom dobija se skoro isti efekt. Eto tako! Dok je vanka plus 40, ja san do nosa u vuni.

Svitnjak 2015 (23. 6.)

         Ove godine, dio Čelana-Krešića bliže cesti svoj svitnjak su izmjestili na njivu.  Naime, u blizini starog mjesta je vila s bazenom na kojoj se dotjeruju zadnje finece  da bi uskoro primila prve goste. Tako će se Čelani naći na popisu turističkih destinacija. U Cisti Velikoj postoje već neke komforno uređene kuće za odmor, i stalni gosti kojima odgovara mirno okruženje, tišina i lipa priroda, a ni do rivijere nije daleko. Ono što me ove godine veseli jest da nije bilo crnih dimova za vidit koji bi sljedećeg jutra plutali kao čađava koprena na nebu iznad Ciste.To znači da se nisu palile gume ni neke druge opasne stvari. A naš svitnjak bija je baš velik i lip.

Crkvine. Američki forenzičari i radionica za studente

          Evo sad nešto o događanjima u Cisti Velikoj 20. Lipnja 2015. godine, a i širem programu boravka Američkih forenzičara u Hrvatskoj. U ovom tekstu je cjelovita informacija upravo o tom programu i svim sudionicima u njemu, a uključuje i buduće planove.  Za ovo zahvaljujem Ljubi Gudelju.

          Na arheološkom lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj održana je terenska radionica za studente Odjela za forenzične znanosti iz Splita. Nastavljajući plodnu suradnju sa Sveučilištem u Splitu radionicu je po drugi put organizirao Muzej hrvatskih arheoloških spomenika uz potporu općine Cista Provo. U ime Muzeja HAS domaćin na Crkvinama bio je Ljubomir Gudelj, viši kustos, dugogodišnji istraživač lokaliteta. Već drugi put (prva je bila 2013. godine) radionica na Crkvinama dio je prateceg programa konferencije Međunarodnog društva primijenjenih bioloških znanosti (ISABS - International Society for Applied Biological Sciences) (predsjednik društva je dr. Dragan Primorac), najvećeg kongresa tog tipa u Hrvatskoj, koja od 20. do 24. lipnja 2015. godine u Bolu na Braču ugošćuje znanstvenu elitu iz više od 40 zemalja svijeta, među kojima i nekoliko nobelovaca. Suorganizator kongresa je i američka klinika Mayo (Mayo clinic). Osim hrvatskih institucija, ministarstava te predavača, u realizaciji programa sudjeluju američki studenti sa sveučilišta Penn State i New Haven iz SAD-a te hrvatski studenti sa Sveučilišta u Rijeci, Splitu i Osijeku.

Domaćine i studente iz Splita u Cisti Velikoj jučer su posjetili članovi Američke akademije za forenzične znanosti, sudionici konferencije na Braču. Osim Crkvina obišli  su lokalitet Crljivicu, izlet nastavili razgledavanjem Prloškog blata i Imotskih jezera, a zajedničko druženje zaključili u eko selu Grabovci gdje im se pridružio i rektor splitskog sveučilišta dr. Šimun Anđelinović.

        Vezano uz buduće projekte u Cisti Velikoj ostaje nam vidjeti hoće li i kada će suradnja između Muzeja HAS, lokalne uprave i Splitskog sveučilišta, a potpomognuta sredstvima EU generirati jedan vanjski Centar, u prostoru bivšeg Doma, koji će služiti za otkrivanje, istraživanje i prezentiranje svega što je vezano uz Arheološki park u Cisti Velikoj. Naravno, u globalnom kontekstu.

Američki forenzičari i medicinari na Crkvinama

Američki forenzički stručnjaci u Splitu. Skinuto s Dalmacija News.

Američki forenzički stručnjaci na Crljivici. Neki su još bili razasuti oko bunara.

      Nisam sigurna da ću ovaj post dovršiti večeras jer trenutno sa zapada siva i ne znam oće li nevrime doći do nas. Već mi je nekoliko puta spržilo uređaje i nije mi se igrat  vatrom.

Update: A i počeja je prijenos otvaranja Dječjeg festivala u Šibeniku. Godinama san radila u logistici kao vodič, prevoditelj, čuvarica i pratiteljica dice, dočeke  u dvi ure po ponoća ili ispraćaje u pet ujutro, transferi, pa onda san još gledala sve noćne predstave, koncerte, probe...  Po zvizdanima i po neverama. Ko bi sve nabroija. Nije se baš puno spavalo. Volin se sitit tog vrimena.

Nedilja, vruća nedilja

            Kiša malo razmoči pa posuši planove za taj dan, ali nikad dovoljno pa onda zalivan prije kiše i zalivan posli kiše. A kad već iman nešto vrimena, iden skucati neki prigodan post i otvorit vrata bloga za  neku novu pričicu. Brda smo prepustili gmizavim stvorenjima i pravim gospodarima Strane koji su lipi svojoj majci samo. A umislili smo da smo za naredni vrući period postali baštinici nizine. I tako, svake nedilje tumaramo nizinom, obavezno sa štapom ako iz busa izmigolji kakvo nepriželjkivano društvo. U krivu su oni koji misle da taklja služi isključivo za umlatit, pritisnit, očepit, satrat, zgnječit. To je tek zadnja opcija. Pravilna primjena je tuckati isprid sebe po tlu ili zamišati u grmu. Evina prija ne doživljava ni urlik ni šapat. Ne šljivi note i ne kuži tonalitete. Ona je gluva. Ali zadrće na sinkope i triole i biži u suprotnom smjeru. Bar ja tako virujen. I volin da ostane skrivena dalje od mene. Idi vraže di te traže! A ono što je mirisno i oku ugodno jest sve bogatstvo boja i oblika sezonskog cvića i trava.  O nekim vrstama bit će riči sljedećeg puta.

Održan humanitarni koncert za Davida

            Evo par sličica sa dobrotvornog koncerta za malog Davida u našoj župnoj crkvi sv. Jakova. Svi izvođači i nastavnici osnovne škole iz Ciste Velike i glabene škole “Dr. fra Ivan Glibotić” iz Imotskog  počastili su nas lijepim izvedbama. Na programu je bila duhovna glazba domaćih i stranih kompozitora. Plemenitu svrhu ovog događaja prepoznali su stanovnici cijele općine i odazvali se pozivu na koncert. S veseljem su dočekali i  pljeskom ispratili sve izvođače. Također pohvale župniku don Danku i č.s. Vlasti i svima koji su potaknuli i organizirali ovaj koncert. Video sam snimala negdje iz pozadine  slabušnom “tehnikom”, ali može dočarati sadržaj i atmosferu koncerta.