Silno smo priželjkivali kišu koja
će ugasit ovi roštilj pod tabanima, ili buru koja će bar otpuhat žeru u jedan
kantun. Sve šta se popije nije niti stizalo do želudca. Poput plime se dizalo i
probijalo kroz čelo i kapke. Po ovakvoj žegi čak i poskoci silaze sa grana i
skupljaju se u šahtama. Zato triba paziti di se nogom staje i di se prsti
turaju. Kratak, trom i debeljuškast poskok nema di uteć. Napad je njegova obrana.
Zato se bolje uzdat u vlastitu brzinu nego istraživati što mu je na umu. Kiše
je palo niti za trepavicu smočit. Kratko zatim oblaci isparili, sunce zasjalo,
a nebo pocrvenilo. Nebo, nebo! Sramiš li se,nebo, šta si nas ovako ostavilo
nasuvo? Nakon sivog i vijugavog, evo nešto crno, bilo i smotano. Možda još jedan
uzorak, i onda triba odlučiti. Još tražim
ono što će biti “baš to”.
Cista Velika street view
Crljivica by Mateo Čelan
Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan
ponedjeljak, 27. kolovoza 2012.
srijeda, 22. kolovoza 2012.
Crljivica na fejsu. Zapravo!
KULTURNA BAŠTINA ("nacionalna baština" ili samo "baština"),
naslijeđe fizičkih artefakata i nematerijalnih atributa neke grupe ili društva
koje čini ostavštinu prošlih generacija, te se brižno čuva u sadašnjosti kako
bi bilo ostavljeno u naslijeđe za dobrobit budućim generacijama. Često se
međutim događa da sljedeća generacija odbaci ono što je prethodna generacija
smatrala kulturnom baštinom, pa ponovo oživljavanje baštine uslijedi tek nakon
smjene još jedne generacije. (Iz Wikipedije)
ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.
OUPSSS!!!!!!!!! Koji zafrk!
Evo kako je
ispala an envelope bag. Falabogu sve je na mistu: patent, postava, žepići na
postavi, pikarini i kuke za zakačit ručku, šavovi slijede redove i rubove... Bilo
je dana kad me nije 'tilo, a bilo je i onih kad mi je bija pun kufer svega. Pikarin
za milimetar livo, puno naprid. Pola milimetra desno, puno nazad. Patent za
deset centi duži nego šta triba pa lomi, guraj, uvrči...U dućanu u Imotskom asortiman
je bija nedostatan za moje želje. Usprkos i unatoč svemu ovu san priču dovela do
samog kraja. Mala je rekla da će sama stavit ručku i ja san pretpostavila da je
to tanki lanac. Neka joj je sa srićon. Improvizirali smo s nekom ručkom tek da
vidimo kako će stat. I onda ŠOK. Borša je jednostavno potonila na sredini i
matirala ideju o borši pismu. Skužila san već da se borša lipo namisti za
slikavanje i da je slika fake, ali ja san tila da isto izgleda i na slici i na
ramenu. Koji bed!!! Bedbedbedbed.... Za komentiranje ovako usranih situacija
englezi imaju skroman izbor od 4 letter words, dok se imoćani mogu dičiti širinom: jedna glava, sto
jezika. Iskra razočarenja je brzinom
metka užgala put do one tegle majoneze u frižideru. Mrvica razbora i nekoliko
dubokih uzdaha razbistrili su spoznaju da frižider nije vridan napora. To je bilo
noćas oko dvi. Jutros već drugo raspoloženje i neka druga opcija. Zapravo, šta više gledan boršu, pitam se di je
problem. Jedna dobro izvedena ručka, i
problema nema.
četvrtak, 9. kolovoza 2012.
Rescue operation
Ovaj post ću
početi dilemom treba li pisati samo lipe postove i stavljati samo dražesne fotografije. A priča kreće od jednog vrapčića
koji je propao kroz grane jelke u vrtu. Još je bija živ, ali u bezizlaznoj
situaciji. Bilo je očito da ne mogu niti vratit tiča u krošnju, niti napraviti
nešto na tlu. Najprije san pomislila da će mi vrapčić krepat prid očima, a ovaj
post će biti surov i nedopadljiv, a možda i gadljiv. Ali, to je tako: i smrt je
dio života. Flashback! Prije desetak godina lastavica je svila gnijezdo u
dimnoj kužini u susjedstvu. Unatoč graditeljskom umijeću, ali bez oslonca,
gnijezdo se srušilo, a ptići se rasuli ko zrna kukuruza. Odlučili smo se
umišati u prirodan tijek stvari. U kutiju od margarina stavili smo rukav
vunenog džempera i pažljivo i u rukavicama, da ih ne kontaminiramo
ljudskim mirisom, stavili lastaviće u kutiju i obisili kutiju na približno isto misto. Majka ih je nastavila
hraniti, lastavići su narasli i krajem lita otišli svojim putem. Isto smo
napravili i s ovim golćinom. Angažirali dio familije, tramakavali skale oko
jelke za što bolji položaj, improvizirali... Vjerovatno nikad nećemo saznati
jesmo li ovom 'tiću dali još jednu šansu
ili samo odgodili neizbježno.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)