Teška(š) situacija u Cisti Velikoj

           Dok san dežurala isprid škole i čekala da autobus dođe po zadnju grupu dice, stiže konvoj iza mojih leđa:  tri, četiri policijska auta s upaljenim svitlima i rotirkama, pa još neki veći  isto osvijetljeni. Prvo mi je palo napamet da stiže neko jako političko grlo u pohodu na zamantavanje birača u ovo predizborno vrime. Kad ono, neka grdosija se ušulja na parkiralište, a onda i ostatak konvoja. Iz te silne pratnje izađe momak u plavom i krene prema meni taman kad san slikavala. Mislin ja nema to veze sa mnom, a momak dođe pravo do mene i upita jeste li vi mama toga i toga. E ako su prijatelji, mislin se ja, onda je i momak super. Razgovor ugodni mi je tako skratio vrime čekanja i usput dobila sam i informaciju šta se prevozi jer ja ne pripoznajen ove mega konstrukcije. Radi se o transformatoru od 150 tona koji putuje za Kaštele. A naslov posta je ispao malo senzacionalistički, zar ne? Hahahaha…

Hasanbegović na Crljivici

           Ministar kulture Zlatko Hasanbegović sa suradnicima jučer je bio u posjetu starohrvatskoj župi Radobilja i obilasku crkve Velike Gospe u Katunima koja se obnavlja, a popodne je svratio  i razgledao lokalitet Crljivica, odnedavno uvršten na UNESCO-vu listu zaštićene materijalne baštine. Osim predstavnika lokalnih vlasti Šestanovca, Zagvozda i Ciste Provo, pratile su ga i nekadašnje kolege sa studija povijesti u Zagrebu. Sa sadržajem i značenjem Crljivice upoznao ih je Ivan Alduk iz Konzervatorskog odjela Imotski. Crkvu Velike Gospe u Katunima fotografirala san u veljači 2015. na samom početku obnove.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Sv. Jakov (Zabedejev) - Dan župe u Cisti Velikoj

          O životu sv.  Jakova danas se malo zna. Bio je među prvim Isusovim učenicima. Prvi susret Jakova i Isusa dogodio se na obalama Galileje. Toga dana Jakov, njegov brat Ivan i otac vratili su se iz ribolova s praznim mrižama. Ili ih je pratila loša karma ili je možda  došlo do kratkotrajnog klimatskog poremećaja koji je podigao temperaturu mora za stupanj ili dva  i ribe su se povukle na dno.  Možda to i ima smisla jer ih je Isus posavjetovao da još jednom okušaju ribarsku sriću, ali da potope  mreže nešto dublje. Toga puta ulov je bio preko svih ribarskih kvota i, kad su pretovarili ribu u brodić,  skoro se potopili od njezine težine. Isus je, zatim, pozvao Jakova i njegovog brata Ivana da mu prave društvo na njegovu putu, da šire Isusovu riječ i svjedoče o njegovim djelima. Jakov je umro mučeničkom smrću u Jeruzalemu kad  je kralj Herod Agripa presudio da se pogubi odrubljivanjem glave. Nakon što su Arapi razorili Jeruzalem, njegovi ostatci preneseni su i pokopani u Španjolskoj. Na mjestu njegova groba nastao je grad Santiago de Campostela. Tradicionalno hodoćašće na grob sv. Jakova događa se još od srednjeg vijeka. Već sam pisala o tome da je i jedan Cišćanin prošao taj  Put Svetog Jakova. 

          Sveti Jakov se štuje naročito u afričkoj državi Kongo, a taj običaj donijeli su portugalski mornari u procesu širenja kršćanstva u 15. stoljeću. Prema legendi, u borbi za vlast aktualni kralj Konga kršćanskog  imena Alfonso i  sukobio se sa svojim bratom. Uoči bitke Alfonso I je poslao poruku svom rivalu da se na nebu ukazao Sveti Jakov s nebeskom vojskom. Ne zna se je li vizija bila plod bunike  ili nekih dimova, ali suparnik se uplašio i povukao se iz sukoba. Od tada se dan sv. Jakova (25. srpnja) u Kongu slavi kao glavni nacionalni praznik. Toga dana sakupljao se porez, a vojnici su morali doći na proslavu s kompletnim naoružanjem. Kongoanski robovi su štovanje sv. Jakova prenijeli do  Haitija, Portorika, Nikaragve i Hondurasa. Svetom Jakovu se ljudi obraćaju i da im olakša boli kod reumatskih bolesti i artritisa, a smatraju ga i zaštitnikom hodočasnika, putnika, vojnika, konjanika, veterinara, ratara,  pa onda apotekara, kožara i voćara. U danima oko sv. Jakova često dolazi do mišanja ciklona i iznenadne  promjene vremena koje u sušnom periodu donose priželjkivanu  kišu. Ta kiša posebno godi kukuruzu  pa ćemo ujesen jesti puru na sve poznate načine. Zato postoji izreka da Sveti Jakov palentu miša.

           Među dvanestoricom Isusovih učenika dvojica su s  imenom Jakov, od kojih se mlađi – Jakov Alfejev, slavi zajedno sa svetim Filipom 3. svibnja, a Jakov Zebedejev ili Jakov Stariji, 25. srpnja. Naša župa i župna crkva je nazvana po Svetom Jakovu Starijem. Program tog dana sastoji se od tri dijela. Ujutro je bila svečana misa i procesija oko crkve. U popodnevnom dijelu programa odigrala se  se finalna utakmica Memorijalnog  Malonogometnog turnira „Mate Vučak – Čigra“ između ekipa Dugog Rata i Vukušića. Početni udarac izvela je nećakinja ciskog junaka Čigre, i to je meni bio najdraži momenat od svih događanja. Posebno atraktivno bilo je potezanje konopa. Na jednom kraju je bila Cista Velika, a na drugom Katuni. U večernjem programu je bio koncert Željka Bebeka. 

           Imam tehničkih poteškoća s kompom jer mi je crka zvuk. Pokušavam videa urediti na laptopu i nadan se da ću sutra dovršiti uređivanje

Šaka pijeska, vrića snijega…

              Je li ovo vrime poludilo ili, zapravo, ima nekog sistema u njegovoj dinamici? Ili nam se na glavu izlilo ono šta smo sami zakuvali. Iz Saharskog pijeska uklizali smo u ledenu ciklonu sa sjevera Europe. Nekad su se izmjene globalnog zatopljenja i zahladnjenja događale svakih par tisuća godina, pa onda svako toliko stoljeća. A evo, u današnje vrime, možemo reći da se topli i ledeni periodi sudaraju svakih nekoliko dana. 'Oćemo li za zimske praznike na more, a liti se grudat? Zimi ćemo paliti ventilatore, a liti cipanice bacat u špaker. Ne zna čovik ni šta će obuć, a šta će spremit u dno ormara. Jedno jutro isteže kratki rukav, a drugo nabaci kaput. Snježna Bijakova  iznad ozelenjenih dubova, izniklih kumpira, prolistalih loza i procvitalih voćaka doima se kao nasukana santa leda.

Milenijska fotografija u Cisti Velikoj

Uz gangu i bukaru CISTA VELIKA

       Ajme kako je ovo božićno vrime brzo prošlo! Vrime lipih želja, obećanja, velikih odluka i razumnih ciljeva. Potegli smo i do Komina na promociju knjige „dragi dnevniče“ Silvije Krmić aka luce, kolegice iz blogerskog sokaka. Upoznala sam i blogerke veteranke Anu Sjenu i Neru Dušku i guštali u svakoj riči, pismi i zalogaju. Neprocjenjivo! Svićice su se ugasile i iznad Ciste opet zjapi crno nebo. Otišli studenti, otišli gastarbajteri, otišli povremeni stanovnici i njihovi gosti. Vraćam stvari na svoje misto, katalogiziram dojmove s kraja prošle godine i pronalazim repiće događaja koji su ispali iz kronološkog reda za stavljanje na blog. Ipak mislim da vremenska distanca ne umanjuje njihovu važnost. Na samu Badnjicu bilo je organizirano snimanje 502. milenijske fotograije ovaj put u formi Svete obitelji. Ideja je bila dobra i izazovna I Cišćani su se odazvali. Organizacija je bila dobra, Strikoman i logistika su odradili svako svoj posal. Nažalost, na licu mista se pokazalo da je ljudi ipak bilo premalo za projeciranu formu Svete obitelji, da  tajming u poslijepodnevnu uru nije bija pogođen. Sunce je već bilo dosta nisko pa je milenijska slija ispala malo zubata. Ali, to nije sve! Sljedeća milenijska u Cisti Velikoj najavljena je za 13. kolovoza 2016., povodom desetogodišnjice Festivala uz gangu i bukaru. Već se zna tema te milenijske fotografije: Milenijska bukara. Nadam se da će iz ovog pokušaja svi nešto i naučiti i da će sljedeća slija ispast baš  onako kako se očekuje. 

Prenosim cjelovit tekst s portala INFO VODICE.

"Najviše bukara i najveća bukara na svijetu

Povodom desete obljetnice Festivala uz gangu i bukara u Cisti Velikoj, dogodine 13. kolovoza 2016. dogodit će se jedinstveni događaj u svijetu - snimanje Milenijske fotografije u obliku velike bukare, najveće na svijetu.

Da bi događaj bio pravi treba nas biti bar tisuću i u rukama svaki sudionik neka ima bukaru u ruci.

Zato potražite, nabavite, kupite svoju bukaru kroz ovih godinu dana pa da je napunimo vinom i nazdravimo zajedno – kazao je Šime Strikoman te ovim putem zamoljava sve da na snimanje dođe u bijeloj košulji ili majici.

Inače, već devetu godinu za redom Klub Ciste Velike i prijatelja ostvaruje izuzetno uspješnu suradnju sa UHBDDR-a na festivalu „ Spoj hrvatskog sjevera i juga – Uz gangu i bukaru" koji se održava u Cisti Velikoj, 7 i 8 kolovoza 2015.

U dva dana festivala održavat će se takmičenja u tradicijskim igrama i sportovima, dok će završna večer uključivati festival tradicijske glazbe, u kojem je posebni naglasak stavljen na sudjelovanje mladih pjevača i svirača tradicijske glazbe do 25 godina starosti."

Uz gangu i bukaru  CISTA VELIKA

Crkvine. Američki forenzičari i radionica za studente

          Evo sad nešto o događanjima u Cisti Velikoj 20. Lipnja 2015. godine, a i širem programu boravka Američkih forenzičara u Hrvatskoj. U ovom tekstu je cjelovita informacija upravo o tom programu i svim sudionicima u njemu, a uključuje i buduće planove.  Za ovo zahvaljujem Ljubi Gudelju.

          Na arheološkom lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj održana je terenska radionica za studente Odjela za forenzične znanosti iz Splita. Nastavljajući plodnu suradnju sa Sveučilištem u Splitu radionicu je po drugi put organizirao Muzej hrvatskih arheoloških spomenika uz potporu općine Cista Provo. U ime Muzeja HAS domaćin na Crkvinama bio je Ljubomir Gudelj, viši kustos, dugogodišnji istraživač lokaliteta. Već drugi put (prva je bila 2013. godine) radionica na Crkvinama dio je prateceg programa konferencije Međunarodnog društva primijenjenih bioloških znanosti (ISABS - International Society for Applied Biological Sciences) (predsjednik društva je dr. Dragan Primorac), najvećeg kongresa tog tipa u Hrvatskoj, koja od 20. do 24. lipnja 2015. godine u Bolu na Braču ugošćuje znanstvenu elitu iz više od 40 zemalja svijeta, među kojima i nekoliko nobelovaca. Suorganizator kongresa je i američka klinika Mayo (Mayo clinic). Osim hrvatskih institucija, ministarstava te predavača, u realizaciji programa sudjeluju američki studenti sa sveučilišta Penn State i New Haven iz SAD-a te hrvatski studenti sa Sveučilišta u Rijeci, Splitu i Osijeku.

Domaćine i studente iz Splita u Cisti Velikoj jučer su posjetili članovi Američke akademije za forenzične znanosti, sudionici konferencije na Braču. Osim Crkvina obišli  su lokalitet Crljivicu, izlet nastavili razgledavanjem Prloškog blata i Imotskih jezera, a zajedničko druženje zaključili u eko selu Grabovci gdje im se pridružio i rektor splitskog sveučilišta dr. Šimun Anđelinović.

        Vezano uz buduće projekte u Cisti Velikoj ostaje nam vidjeti hoće li i kada će suradnja između Muzeja HAS, lokalne uprave i Splitskog sveučilišta, a potpomognuta sredstvima EU generirati jedan vanjski Centar, u prostoru bivšeg Doma, koji će služiti za otkrivanje, istraživanje i prezentiranje svega što je vezano uz Arheološki park u Cisti Velikoj. Naravno, u globalnom kontekstu.

Američki forenzičari i medicinari na Crkvinama

Američki forenzički stručnjaci u Splitu. Skinuto s Dalmacija News.

Američki forenzički stručnjaci na Crljivici. Neki su još bili razasuti oko bunara.

      Nisam sigurna da ću ovaj post dovršiti večeras jer trenutno sa zapada siva i ne znam oće li nevrime doći do nas. Već mi je nekoliko puta spržilo uređaje i nije mi se igrat  vatrom.

Update: A i počeja je prijenos otvaranja Dječjeg festivala u Šibeniku. Godinama san radila u logistici kao vodič, prevoditelj, čuvarica i pratiteljica dice, dočeke  u dvi ure po ponoća ili ispraćaje u pet ujutro, transferi, pa onda san još gledala sve noćne predstave, koncerte, probe...  Po zvizdanima i po neverama. Ko bi sve nabroija. Nije se baš puno spavalo. Volin se sitit tog vrimena.

Vitrenik izvanka i iznutra

         Vitrenik je brdo iznad Ciste Velike, nadmorske visine  660 m. Moja priča o Vitreniku započela je u nedilju potragom za nekim komadićem mesa za ražnjiće. Barem minijaturne. Sam put do Vitrenika počinje u Donjim Burazinima širokom stazom blago uzbrdo. Neko vrime smo se držali staze i puta (kao Ježurko Ježić), a do vrha smo stigli probijajući se kroz gustu grabovinu. To i nije bija neki problem. Dodatan napor samo jača duh i rađa upornost da se dođe do cilja. Valjda je to taj adrenalin. Sve Vitrenik ima: svoj huk i svoju tišinu, sunčane i sjenovite predjele, cviče i paprati, razbacane kamene gromade, okomite litice i terace s kojih čovik doživi blistavu panoramu Ciste Velike, Ciste Prove, pa i dalje do Bijakove i Mosora. 
          Najvrijednije od Vitrenika krije se u njegovoj utrobi, To je špilja Ikovača. Na samom vrhu Vitrenika je otvor na plafonu veće dvorane špilje, visine desetak metara. Ulaz  je nešto niže, skromnih je dimenzija  i triba se prignit za proć kroz njega. Unutra se ukaže zbilja impresivan i raskošan prostor koji se sastoji od dvije dvorane, jedna na višoj, i ona veća na nižoj razini. Uokolo su bogati ukrasi, neki već formirani, a neke voda tek oblikuje kapajući s plafona. Provjerene činjenice o špilji Ikovači jesu da su u njoj pronađeni artefakti iz brončanog i željeznog doba. Pećina ima status arheološkog lokaliteta i nalazi se na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Mještani govore da su se dijelovi špilje urušili nakon posljednjeg potresa. Raspored prostorija u više razina, nagla spuštanje terena prema neistraženim prolazima, hodnicima i bazenima, kretanje među kamenim ukrasima po mokrom i klizavom tlu zahtjevalo je mnogo opreza i moćnu rasvjetu koju nismo imali. Skupili smo u ruksake sve što smo sa sobom donijeli ostavljajući duhove Dalmata da lebde iznad vlastitih kostiju i čuvaju tajne ove još uvijek do kraja neistražene špilje.

Lijevo pogled na veliku dvoranu.