Vitrenik je brdo
iznad Ciste Velike, nadmorske visine 660
m. Moja
priča o Vitreniku započela je u nedilju potragom za nekim komadićem mesa za
ražnjiće. Barem minijaturne. Sam put do Vitrenika počinje u Donjim Burazinima
širokom stazom blago uzbrdo. Neko vrime smo se držali staze i puta (kao Ježurko
Ježić), a do vrha smo stigli probijajući se kroz gustu grabovinu. To i nije bija
neki problem. Dodatan napor samo jača duh i rađa upornost da se dođe do cilja. Valjda
je to taj adrenalin. Sve Vitrenik ima: svoj huk i svoju tišinu, sunčane i
sjenovite predjele, cviče i paprati, razbacane kamene gromade, okomite litice i terace s kojih
čovik doživi blistavu panoramu Ciste Velike, Ciste Prove, pa i dalje do
Bijakove i Mosora.
Najvrijednije od Vitrenika krije se u njegovoj utrobi, To je špilja Ikovača. Na samom vrhu Vitrenika je otvor na plafonu veće dvorane špilje, visine desetak metara. Ulaz je nešto niže, skromnih je dimenzija i triba se prignit za proć kroz njega. Unutra se ukaže zbilja impresivan i raskošan prostor koji se sastoji od dvije dvorane, jedna na višoj, i ona veća na nižoj razini. Uokolo su bogati ukrasi, neki već formirani, a neke voda tek oblikuje kapajući s plafona. Provjerene činjenice o špilji Ikovači jesu da su u njoj pronađeni artefakti iz brončanog i željeznog doba. Pećina ima status arheološkog lokaliteta i nalazi se na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Mještani govore da su se dijelovi špilje urušili nakon posljednjeg potresa. Raspored prostorija u više razina, nagla spuštanje terena prema neistraženim prolazima, hodnicima i bazenima, kretanje među kamenim ukrasima po mokrom i klizavom tlu zahtjevalo je mnogo opreza i moćnu rasvjetu koju nismo imali. Skupili smo u ruksake sve što smo sa sobom donijeli ostavljajući duhove Dalmata da lebde iznad vlastitih kostiju i čuvaju tajne ove još uvijek do kraja neistražene špilje.
Najvrijednije od Vitrenika krije se u njegovoj utrobi, To je špilja Ikovača. Na samom vrhu Vitrenika je otvor na plafonu veće dvorane špilje, visine desetak metara. Ulaz je nešto niže, skromnih je dimenzija i triba se prignit za proć kroz njega. Unutra se ukaže zbilja impresivan i raskošan prostor koji se sastoji od dvije dvorane, jedna na višoj, i ona veća na nižoj razini. Uokolo su bogati ukrasi, neki već formirani, a neke voda tek oblikuje kapajući s plafona. Provjerene činjenice o špilji Ikovači jesu da su u njoj pronađeni artefakti iz brončanog i željeznog doba. Pećina ima status arheološkog lokaliteta i nalazi se na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Mještani govore da su se dijelovi špilje urušili nakon posljednjeg potresa. Raspored prostorija u više razina, nagla spuštanje terena prema neistraženim prolazima, hodnicima i bazenima, kretanje među kamenim ukrasima po mokrom i klizavom tlu zahtjevalo je mnogo opreza i moćnu rasvjetu koju nismo imali. Skupili smo u ruksake sve što smo sa sobom donijeli ostavljajući duhove Dalmata da lebde iznad vlastitih kostiju i čuvaju tajne ove još uvijek do kraja neistražene špilje.
 |
| Lijevo pogled na veliku dvoranu. |
Nema komentara:
Objavi komentar