Trbuhom za kruhom nekad, a i danas

              Neću sada pisati o početcima odlazaka Imoćana u pećalbu jer o tome na internetu već postoje brojni lipi i poučni članci i statistički podatci. Uglavnom, jedni su bižali od političkih progona, drugi od siromaštva. Odlazili su tamo digod se ukaziva bilo kakav posa. Radili su na plantažama i gradilištima, u rudnicima i tvornicama, kao trgovci torbari i galantari. U rukama su imali sve zanate. Bilo ih je na svim točkama Europe, Australije, Novog Zelanda i obje Amerike. U stranu zemlju su dolazili a da ni slova nisu znali izustit na njihovom jeziku, ali vrlo samouvjereni. Naš emigrant nosija je osnovno u kuveriću, nešto robe da se može obuć i prisvuć. Kasnije, kad bi naša sigurniji smještaj, iz kuće je donosija drage stvari koje su ga vezivale za rodni kraj i ognjište. Volili su se sredit za slikavanje, pogotovo ako su fotografije odmah putovale kući i donosile nadu i optimizam. E, sad... Kako korespondira prošlost i sadašnjost? Nekad su ljudi išli vanka da bi školovali dicu. Danas školujemo dicu da bi išli vanka i pomogli roditeljima. U ruksacima oni nose diplome, popis referenci i dobro razrađen životopis, tabletić i mobitel. I potvrdu o intenzivnom tečaju stranog jezika. Pa di im padne sidro...

Jure Mandarić i Gojko Čelan negdi u Njemačkoj

Prilog proslavi stogodišnjice škole

                Ovu fotografiju sam dobila od moje suside Damire. Kako je lice slike mjestimično izgrebano i ispucano, odlučila san prvi put probati fotošop i izglancati površinu. Tijekom svladavanja svake vještine pokažu se neke finte koje olakšavaju posal i daju bolji rezultat. A ova prva mi sigurno neće biti i zadnja. Pored svih greškica koje će iskusno oko primjetiti, postoje dva kritična momenta: na jednom mjestu sam obrisala sjenu, a na drugom dodala jednu cipelu. Sjeća li se još neko onog crtića Gdje je Jura?

Na fotografiji su osmaši iz generacije rođenih 1960. i 1961.

Tko se prepozna neka se slobodno javi.

Moda prošlih vremena

              Kad mi ponestane daha za blogetanje onda iden na druge blogove i tražin inspiraciju i poticaj. Jer postoje ljudi koji i od traga u prašini naprave poetsko-prozno-slikovni konglomerat. Koja slija iz arhive, malo guglanja, malo rekla kazala i eto materijala za jedan novi post. U  gugl sveznadar utipkam nošnje pa još nekoliko kombinacija s drugin ričima. I gle čuda i veselja: nađen nešto na stranici imoart-a.  Besmisleno je sve prepisivati, a ni ne odnosi se sve samo na jedan kraj. Kombinirat ću malo vlastito saznanje iz razgovora sa onima čija poputbina je sjećanje,  malo uspoređivati fotografiju s tekstom pa će se valjda nešto s nečim poklopiti. Iz konteksta ću pokušati izvaditi samo ono što se odnosi na Cistu Veliku. i što se uklapa u priču o Čelanima. Nisam sigurna tko je na slici, ali jest Čelan.

                Svi muškarci nose obično gaće na kukce i spone, a vežu ih svitnjakom ili učkurom. Toje bila vrsa kurdele. Svi imaju pripašaj  od kože sa 5 - 6 listova, tj. od toliko slojeva, kojeg vežu po pasu. U njemu drže svoje spravice: nož, maše (čime se uzimlje vatra), trud, ognjilo (kremen za potpalu vatre), češalj, ogledalo itd. Oblače košulju (obično vole deblje platno, jer je tvrđe.) Po košulji nose jačermu, koju zovu i gunjac. Tko je imućniji, taj nosi niz isti red ili dva srebrenih puca. Na plećima nose kumparane. Na glavi crvenu kapu ili peškir. No peškir se sve toviše gubi. Dakle, nošnja je uopće trobojna: crvena kapa, bijela košulja, gaće modre.  Spretne žene iz sela krojile su gaće i kumparane. Na nogama su se nosile suknene čarape i opanci, i nazuvci izvana. 

Više članaka o nošnji različitih društvenih slojeva Imotske krajine može se naći na web stranici IMOart-a.

Nekad i danas

       Nekada su u okruženju Ciste Velike postojala čak četiri prizvodna pogona: tri za izradu trikotaže i  jedan za izradu postola. Na potezu Cista Velika – Cista Provo – Aržano - Šestanovac. Smanjene naruđžbe i veliki troškovi održavanja s vrimenon su gasili firme jednu po jednu i od njih su ostale samo puste avlije. Ljudi su se preselili rodbini u Evropu, a drugi su se odselili radi školovanja dice. Neki se vraćaju. Druge veže samo još koji blagdan i trs loze. Mladost odlazi na studije ili za poslon. Osnivaju obitelji u nekin drugin mistima. Komšiluci su sve pustiji. Dikad brže dikad sporije, ali broj familija se permanentno smanjuje pa tako opada i broj  đaka. Ove godine je u matičnoj školi u Cisti Velikoj upisano 87, a u područnoj školi u Cisti Provo 30 učenika u ukupno devet odjeljenja. Po popisu iz 1997. godine, koji je izvršio tadašnji župnik naše župe  Don Pavao Medić, u Cisti Velikoj su živile 222 obitelji s ukupno 822  stanovnika stalno nastanjenih u Cisti Velikoj.

Prvopričesnici g. 1961.

U nedjelju XIII. po Duhovima – dne. 20/VIII. 61.

u crkvi župskoj sv Jakova – prvu sv. Pričest

primila su ova djeca.

Muški

Banović Tomislav Ivanov, Burazin Božo Petrov, Burazin Petar Markov, Burazin Tomo Ćirilov, Burazin Ante Marijanov, Čelan Vicko Tomin, Dajak Ivan Petrov, Dajak Stjepan Marijanov, Kapulica Marijan Vinkov, Kegalj Vice Jurin, Kegalj Vladimir Marijanov, Kegalj Ivan Jurin, Kuić Ivan Matin, Kutleša Branko Mirkov, Maglić Jozo Marijanov, Pleić Ante Ivanov, Pleić M. Ivan Mirkov, Pleić P. Nedjeljko Jurin, Pleić P. Jerko Ivanov, Mandarić Ivan Marijanov, Mandarić Nikola Ivanov, Rojnica Nedjeljko Ivanov, Šetka Stjepan Markov, Šitum Filip Milanov, Šonjić Ante Matin, Vučak Mate Markov.

Ženske

Bosnić Marija Ivanova, Bosnić S. Marija Ivanova, Bosnić R. Veseljka Marijanova, Burazin Iva Nedjeljkova B., Čelan Nedjeljka Ivanova, Čelan Matija Marijanova, Čelan Ema Jurina, Kapulica Marija Božina, Kapulica Nedjeljka D. Božina, Klarić Smiljana Stjepanova, Kuić Danica Marijanova, Mandarić Ana Božina, Mlikotić Marija Dinkova, Mustapić Mirjana Marijanova, Mustapić Zvjezdana Antina, Pleić Iva Petrova, Pleić B. Ljiljana Petrova, Raić Marija Matina, Raić Nedjeljka Antina, Šitum Anka Matina, Vučak Zdravka Ivanova, Vučak Ana Jakovljeva, Vučak Marija Ivanova, Mandarić Mira Jakovljeva, Vučak Elizabeta Božina, Vučemil Marija p. Ivana.

Bilo je dakle ukupno 52 (pedesetdvoje prvopričesnika): 26 muških i 26 ženskih.

CV. 20/VIII.-61.  Župnik : Don Ante Jurić