Crljivica na hrt uživo

Sutra, u srijedu oko 8 uri, na hrt- Dobro jutro, Hrvatska!  ići će uživo javljanje sa Crljivice. 

Na slici je jedan od dva stećka s natpisom na bosančici u kojima se spominju Jerko i Vladna Kustražić. Drugi je danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Stećci na popisu svjetske baštine UNESCO-a

   Među lokalitetima sa stećcima na popisu Svjetske baštine UNESCO-a nalazi se i nekropola Crljivica koja je time dobila značenje iznimno vrijednog lokaliteta za cijelo čovječanstvo. 

Sljedeći tekst je preuzet s weba  Ministarstva kulture.

15.7.2016. - Na 40. zasjedanju UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, koji se održava od 10. do 20. srpnja 2016. u Istanbulu u Turskoj, Republika Hrvatska je 15. srpnja 2016. godine upisala, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, multinacionalnu nominaciju Stećci -srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika na Popis svjetske baštine UNESCO-a.

       Nominacija Stećaka za upis na Popis svjetske baštine predstavlja projekt koji je rezultat dugogodišnje kontinuirane stručne suradnje u koji je uloženo mnogo zajedničkog truda i znanja.

Inicijativu za upis Stećaka na Popis svjetske baštine UNESCO-a pokrenula je 2009. godine Bosna i Hercegovina, a prihvatile su je Hrvatska, Srbija i Crna Gora.

       Istraživanja groblja sa Stećcima, publikacije i izložbe, stručni rad nadležnih službi u svim uključenim državama rezultirali su prepoznavanjem važnosti stećaka kao dijela kulturne baštine iznimne univerzalne vrijednosti. Na temelju te inicijative Stećci su 2011. godine upisani na Pristupni popis UNESCO-a. Riječ je o više od 70 tisuća stećaka na 3.300 različitih lokaliteta u sve četiri države.

       Odlukom Odbora za svjetsku baštinu na Popis svjetske baštine upisano je 28 nekropola, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske (Cista Provo, Konavle).

Nakon vrlo pozitivne rasprave, više od 19 članica Odbora za svjetsku baštinu, čija je članica i Hrvatska, javile su se i podržale upis pohvalivši ovu nominaciju kao izniman primjer suradnje i kao vrijednost u iznimnim dobrima svjetske baštine.

           Stećci su jedinstveni spomenici i predstavljaju dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u četiri države te pružaju neizmjeran doprinos sveukupnoj svjetskoj kulturnoj baštini. Uvažavajući veliki značaj postignute regionalne suradnje tijekom ovog projekta, podsjećamo da je riječ o projektu koji zauzima značajno mjesto u kulturnim politikama sve četiri države, zbog činjenice da predstavlja prvi projekt intenzivne regionalne suradnje ovog tipa u kulturi.

         Sve četiri države su pokazale iznimnu posvećenost zajedničkoj nominaciji uspostavljanjem kontinuirane suradnje od 2009. godine kada je potpisano Pismo namjere, uspostavljene stručne radne skupine za izradu nominacije i plana upravljanja čime je izražena zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje nekropolama sa stećcima, za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Lokalitet Cista Velika - Velika i Mala Crljivica, Općina Cista Provo, Splitsko-dalmatinska županija

Lokalitet Dubravka - Sv. Barbara, Općina Konavle, Dubrovačko-neretvanska županija

Velika gomila

Mala gomila

Vezani članci na blogu:

1. Stećci za UNESCO

2. Iz starih fajlova …  ili o još jednom stećku

Tužna Lijepa Naša

            "Na Velikoj Crljivici, lokalitetu koji zauzima više od 3000 metara četvornih, nalazi se najve ća skupina stećaka s područja današnje Dalmacije. Kasnosrednjovjekovno groblje formiralo se oko prapovijesnih gomila, a pokraj važne antičke prometnice i vrtače u kojoj se nalazi sedam obzidanih bunara. Na istočnoj strani lokaliteta istražen je manji dio kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnoga groblja te ostatka nekoć razorene prapovijesne gomile. Način pokapanja, nadgrobni stećci, okomito usađeni kameni biljezi i prilozi iz grobova datiraju ukope  u 14.-15. stoljeće, odnosno u razdoblje osmanske vladavine." 

(Lj. Gudelj, viši kustos MHAS-a: Velika Crljivica i groblje kod crkve Sv. Jakova, Zaštitna istraživanja u općini Cisti Provo 2004.-2005. Godine)

           U studenome 2009. Godine pokrenut je projekt zajedničke nominacije stećaka kao zajedničke baštine BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a. Vrhunski i svjetski afirmirani stručnjaci i studenti svakakvih profila obilazili su Crljivicu u sklopu istraživačkih putovanja. I onda se pojavi neki domaći lik koji istrese svoju zahodsku školjku na kosti svojih predaka. Nakon što je posljednji put obrisao svoje pravo lice. Svaka čast momcima iz Topane iz Imotskog zaduženoj za odvoz smeća, koji su danas sredili dar-mar na Crljivici. Očito je usmenom predajom do njih došla poruka da se što prije ukloni smeće sa Crljivice.  Danas teren izgleda uredan i čist.

Stećci za UNESCO

   Projekt zajedničke nominacije stećaka kao zajedničke baštine BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a navedene države pokrenule su u studenom 2009. godine. Procedura koja prethodi nominaciji za UNESCO ima tri faze. Prva faza bila je sakupljanje i kompletiranje opsežne dokumentacije koja  je, zatim, upućena Centru za svjetsko nasljeđe u Parizu. Druga faza je evaluacija dokumenata koja će potrajati sljedećih godinu dana. Treća faza je donošenje konačne odluke koja se očekuje 2016. godine. Među nominiranih 30 nekropola dvije su iz Hrvatske, i to Velika i Mala gomila na Crljivici u Cisti Velikoj i lokalitet Dubravka, Sv. Barbara u Konavlima. Svaki spomenik koji se nominira za ulazak na UNESCO-ov popis svjetske baštine mora zadovoljavati barem jedan od deset kriterija da bi ušao u izbor. Neki od kriterija za nominaciju nekropola u Hrvatskoj bili su ukrasi, natpisi i očuvanost. Ovdje je i prekrasan informativni video o svim predloženim lokalitetima. Sve što je u videu rečeno o stećcima može se primijeniti i na Crljivicu: osobine stećaka, tipovi stećaka, namjena, datiranje, način ukrašavanja, ornamentika, simbolika, tematika motiva itd. Iako se spominje tek pri kraju videa u kontekstu nominacija, nekropola Crljivica ima istu važnost kao i ostali lokaliteti u prijedlogu za uvrštavanje na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske kulturne baštine. (Preporučam gledati na youtubu u većem formatu).

*Kriteriji za upis na listu svjetske baštine

Crkvine. Američki forenzičari i radionica za studente

          Evo sad nešto o događanjima u Cisti Velikoj 20. Lipnja 2015. godine, a i širem programu boravka Američkih forenzičara u Hrvatskoj. U ovom tekstu je cjelovita informacija upravo o tom programu i svim sudionicima u njemu, a uključuje i buduće planove.  Za ovo zahvaljujem Ljubi Gudelju.

          Na arheološkom lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj održana je terenska radionica za studente Odjela za forenzične znanosti iz Splita. Nastavljajući plodnu suradnju sa Sveučilištem u Splitu radionicu je po drugi put organizirao Muzej hrvatskih arheoloških spomenika uz potporu općine Cista Provo. U ime Muzeja HAS domaćin na Crkvinama bio je Ljubomir Gudelj, viši kustos, dugogodišnji istraživač lokaliteta. Već drugi put (prva je bila 2013. godine) radionica na Crkvinama dio je prateceg programa konferencije Međunarodnog društva primijenjenih bioloških znanosti (ISABS - International Society for Applied Biological Sciences) (predsjednik društva je dr. Dragan Primorac), najvećeg kongresa tog tipa u Hrvatskoj, koja od 20. do 24. lipnja 2015. godine u Bolu na Braču ugošćuje znanstvenu elitu iz više od 40 zemalja svijeta, među kojima i nekoliko nobelovaca. Suorganizator kongresa je i američka klinika Mayo (Mayo clinic). Osim hrvatskih institucija, ministarstava te predavača, u realizaciji programa sudjeluju američki studenti sa sveučilišta Penn State i New Haven iz SAD-a te hrvatski studenti sa Sveučilišta u Rijeci, Splitu i Osijeku.

Domaćine i studente iz Splita u Cisti Velikoj jučer su posjetili članovi Američke akademije za forenzične znanosti, sudionici konferencije na Braču. Osim Crkvina obišli  su lokalitet Crljivicu, izlet nastavili razgledavanjem Prloškog blata i Imotskih jezera, a zajedničko druženje zaključili u eko selu Grabovci gdje im se pridružio i rektor splitskog sveučilišta dr. Šimun Anđelinović.

        Vezano uz buduće projekte u Cisti Velikoj ostaje nam vidjeti hoće li i kada će suradnja između Muzeja HAS, lokalne uprave i Splitskog sveučilišta, a potpomognuta sredstvima EU generirati jedan vanjski Centar, u prostoru bivšeg Doma, koji će služiti za otkrivanje, istraživanje i prezentiranje svega što je vezano uz Arheološki park u Cisti Velikoj. Naravno, u globalnom kontekstu.

Američki forenzičari i medicinari na Crkvinama

Američki forenzički stručnjaci u Splitu. Skinuto s Dalmacija News.

Američki forenzički stručnjaci na Crljivici. Neki su još bili razasuti oko bunara.

      Nisam sigurna da ću ovaj post dovršiti večeras jer trenutno sa zapada siva i ne znam oće li nevrime doći do nas. Već mi je nekoliko puta spržilo uređaje i nije mi se igrat  vatrom.

Update: A i počeja je prijenos otvaranja Dječjeg festivala u Šibeniku. Godinama san radila u logistici kao vodič, prevoditelj, čuvarica i pratiteljica dice, dočeke  u dvi ure po ponoća ili ispraćaje u pet ujutro, transferi, pa onda san još gledala sve noćne predstave, koncerte, probe...  Po zvizdanima i po neverama. Ko bi sve nabroija. Nije se baš puno spavalo. Volin se sitit tog vrimena.

Prošlost pod snijegom

                  Crljivicu i Crkvine sam do sada uslikala sa svih strana i u svakakvim uvjetima, samotne ili napučene, ugl. onda kad se i imalo šta vidit. Evo kako izgleda kad su ta mista sakrivena pod snigom i kad se malo toga vidi. A ono što se vidi sliči na crne rupe, izokrenute muffine i eklere. Snijeg uvijek stvori nekakvu čaroliju.

Zaštita krstionice ili Slikom na sliku

           U četvrtak, 5. prosinca, dovršena je posljednja etapa u zaštiti arheološkog lokaliteta Crkvine. Naime, uigrana stručna ekipa MHAS-a poduprta domaćim snagama privela je kraju radove na zaštiti krstionice na Crkvinama. Krstionica je po suvremenim standardima zaštićena od vremenskih uvjeta, fizičkog oštećenja i ljudskog djelovanjaj na način da je prekrivena stiroporom i metalnom pločom s folijom s printom unutrašnjosti krstionice. Ubuduće će se raditi na održavanja krajobraza u skladu sa svim aspektima arheološkog lokaliteta, a sve to sa ciljem da se prezentira i kao turistička atrakcija ovog kraja. Za kraj posta, evo nešto edukativno o arheološkoj baštini. (Sorry. Profesionalna deformacija.)

EUROPSKA KONVENCIJA O ZAŠTITI ARHEOLOŠKE BAŠTINE

(REVIDIRANA) IZ 1992. GODINE

Definicija arheološke baštine

Članak 1.

1. Cilj ove (revidirane) Konvencije je zaštita arheološke baštine kao izvora europskoga kolektivnog sjećanja i predmet povijesnog i znanstvenog proučavanja.

2. U tu svrhu sastavnim dijelovima arheološke baštine smatraju se svi ostaci i predmeti, te drugi tragovi čovječanstva iz prošlih razdoblja:

i. čije očuvanje i proučavanje pridonose utvrđivanju povijesnog razvitka čovječanstva i njegovog odnosa s prirodnim okolišem;

ii. za koje su iskopavanja ili nalazi i druge metode istraživanja čovječanstva i s njim povezanog okoliša glavni izvori informacija; i

iii. koji su smješteni u bilo kojem području u nadležnosti stranaka Konvencije.

3. Arheološka baština obuhvaća građevine, objekte, skupine građevina, izgrađene lokalitete, pokretne predmete, spomenike druge vrste, kao i njihov kontekst, smještene na zemlji ili pod vodom.

Kamena kućara

             Evo će se u prosincu navršiti pet godina mog blogetanja i s vremenom se sadržaj, koji ionako nikad nije bio preosoban, pretočio u lokalnu kroniku. Više puta mi se učinilo da ću Cistu i Čelane brzo potrošiti, a sad ispada da su nepresušan izvor tema za nove postove. Makar to značilo jedan korak naprid, a dva u prošlost. A i Čelani, falabogu, surađuju.

                Da bi išta mogli usaditi i uzgojiti, ljudi su sa puno muke i znoja krčili ovaj krševit i kamenit teren. Na tako očišćenim parcelama sadili su lozu. Izvađeni kamen slagali su na gomile i zidale su se međice, lastve. U vinogradu se radilo od jutra do večeri. Marendu ili užinu nosili su sa sobom. Kao mista za odmor i privremena skloništa od nevrimena gradile su se kamene kućare, također tehnikom suhozida. Obično su se gradile u dijelu godine kad nije bilo drugih poljoprivrednih radova. Unutra se sidilo na kamenim sopicama. Krov je bio od kamenih ploča koje su slagane tako da se preklapaju i da kiša ne kapi. Ako zgodnih ploča nije bilo u blizini, donosile su se sa drugog mista. Kućara se zidala na terenu koji se nije mogao ni iskrčiti ni iskoristiti radi slabe plodnosti. Imala je i prilaz, a na njemu su se odlagale alatke. Svaka obitelj je gradila kućaru za sebe. S obzirom na to da su bile zaklon u nuždi, nisu baš bile komforne, a koliko je u njima bilo komodno ovisilo je o osobnim gabaritima. Ovo je Tončova kućara u Raičevim krčinama. Izgrađena je dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Radovi na zaštiti stećaka na Crljivici

          Konzervatori su ovih dana opet među stećcima na Crljivici i može se reći da se kontinuirano radi na njihovoj zaštiti i očuvanju. Ovdje je mail voditeljice radova Vinke Marinković zanimljivog i informativnog sadržaja o načinu odabira cilja, strategije i materijala koji će se primijeniiti u postupku zaštite i konzervacije stećaka. 

Hrvatski restauratorski zavod (Odjel u Splitu) započeo je s konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na kamenim stećcima na lokalitetu Crljivica u Cisti Velikoj. Na odabranim stećcima vrše se se dokumentacijski, istražni i probni konzervatorsko-restauratorski radovi. Dokumentacijski i istražni konzervatorsko-restauratorski radovi podrazumijevaju neivanzivne metode istraživanja, a izvode se radi procjene cjelokupnog stanja stećaka i lokaliteta. Probni konzervatorsko-restauratorski radovi vrše se na određenim zonama karakterističnih oštećenja i onečišćenja kako bi se utvrdili najkompetentniji materijali i metode koje će se koristili u cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Istražni konzervatorsko restauratorski radovi planiraju se nastaviti i 2014. godine. Zahvati su financirani od strane Ministarstva kulture RH, a odvijaju se pod nadzorom (i logističkom potporom) Konzervatskog Odjela u Imotskom. 

 Voditelj radova 

 Vinka Marinković

Ka(k)o nekad

             Dok se kotal priprema za pečenje višnjevače, bacila san pogled na unutrašnjost prostorije. Iznad komina je čađava kotlenica o koju su visile komaštre. Livo od kotlenice je lopiža u kojoj se varila hrana i koja je bila okačena o komaštre. Doli se peklo i kuvalo, a gori se sušilo meso. Komin se pravija sa sjeverne ili istočne strane kužine. Na podu u kantunu je skrinja. U njoj se držalo suđe i na njoj se sidilo. O zidu je obišena cripnja. U nišama u zidovima stala je drvena solnjača i ostale kućne potrepštine. Sadržaj samo jednog kantuna ove dimne kužine može rekonstruirati život prošlih generacija.  A u današnje vrime namještaj, špaker, frižider... sve ima rok trajanja od otprilike sedam do petnaest godina. I posli toga ne ostane ništa. A da je život bija težak, bija je!

Izložba Konzervatorskog odjela iz Imotskog

               U ponedjeljak, 30 rujna u prostoru Dogane (bivša Duhansaka stanica) u Imotskom otvorena je izložba „Konzervatorski odjel Imotski“. Ova izložba se održava u okviru Dana europske baštine koji se ove godine obilježavaju od 20. rujna do 5. listopada i prilika je da se javnost upozna s radom Konzervatorskog odjela u Imotskom. Konzervatorski odjel u Imotskom osnovan je 2007. godine i tada su od splitskog Konzervatorskog odjela preuzeli aktivnosti na sanaciji i zaštiti kulturnih i povijesnih spomenika na području Zabiokovlja. Njihovim angažmanom karakteristična te izuzetno vrijedna i kvalitetna kulturna baština Zabiokovlja dobila je značaj koji zaslužuje. Osnivačica i prva voditeljica imotskog Konzervatorskog odjela bila je rano preminula kolegica Ana Bilokapić kojoj je ova izložba i posvećena. Prošla godina je bila jubilarna peta, ali tek ove godine su uspjeli prezentirati svoj rad. Na desetak panoa prikazani su neki već dovršeni projekti, i neki objekti koji su još u obradi. Na izložbi je, između ostalog, prezentirana i sanacija stećaka na srednjevjekovnom groblju na Crljivici. Taj lokalitet bi dogodine mogao biti uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine. U videu je pozdravno obraćanje šefa Konzervatorskog odjela Ivana Alduka posjetiteljima izložbe i predstavljanje svih koji su zaslužni za ostvarenje namjene i ciljeva ovog Konzervatorskog odjela. Događaj su dodatno začinili gangaši iz Podbablja Gornjeg.

Vezani članak: Otvaranje izložbe Konzervatorskog odjela Imotski

Crkvine u kontekstu domaće i svjetske forenzike

            Ovaj članak je napisan po audio zapisu koji sam napravila na Crkvinama s Ivanom i Josipom, asistentima na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti u Splitu.  Ivani i Josipu veliko hvala!  ♥♥♥

          U Splitu će se od 24. do 28 lipnja održati  8. ISABS, kongres o forenzici, antropologiji i genetici. Kongres se održava bijenalno. Na kongres dolazi svjetska elita forenzike i studenti imaju prilike čuti o najnovijim postignućima na polju forenzike. Ove godine su pozvana tri nobelovca za forenzične znanosti. Prijeteljstvo traje još od devedese i četvrte. Tada su prof. Anđelinović i prof. Primorac pokrenuli Laboratorij za identifikaciju žrtava Domovinskog rata putem DNA analize, a prof. Holland i Henry Lee su počeli raditi prve identifikacije i prenositi svoje znanje i stručnost. 

           Uobičajeno je da se tjedan dana prije kongresa provode vježbe za studente forenzike. Program ima tri projekta: genetika, antropologija i forenzika. Svaki program ima teoretski i praktični dio. Ove godine studenti forenzike sa splitskog sveučilišta provodili su projekt vježbi pod vodstvom tri vrhunska stručnjaka za forenziku. Prof. Šimun Anđelinović je voditelj Studija forenzičnih znanosti, specijalist sudske medicine, forenzičar, genetičar i stalni sudski vještak. Timothy Palmbach, profesor na sveučilištu New Haven, nekad je radio u policiji, a danas je stručnjak za rekonstrukciju mjesta događaja u kojima je korišteno vatreno oružje. Radi i na tragovima krvi. Enrico Rissi je forenzični patolog iz Đenove. Uz to što radi obdukcije, bavi analizom tragova krvi i toksikologijom. 

            U tjednu vježbi jedan dan posvećen je forenzičnoj antropologiji. U ovom slučaju radi se o antropološkoj analizi kosturnih ostataka. Trenutno nije bilo moguće organizirati nekakvo iskapanja na recentnim kostima ili iz domovinskog rata ili iz drugog svjetskog rata i upravo zato kustos MHAS-a Ljubo Gudelj doveo je ovu grupu na Crkvine. I na arheološkom terenu studentima se moglo pokazati da je metodologija iskapanja jednaka, a također i koje postupke treba slijeditii prije, u toku i poslije iskapanja, određivanje biološkog profila, određivanje dobi i spola, i, ako je moguće, odrediti uzrok smrti. Razlika je samo u tome što ovaj kostur nije predmet na sudu. Radi se o mladiću od otprilike 27 godina koji nema nikakvih vidljivih trauma koje bi mogle biti uzrok smrti. Studij za forenziku već dugo surađuje s Muzejom arheoloških spomenika. Zajedno su u jednom većem projektu koji vodi prof. Anđelinović. Osim antropologije rade se i istraživanja mitohondrijskog DNA kojima se pokušava istražiti i utvrditi porijeklo naroda, pa tako i porijeklo Hrvata. Rezultate koristi i MHAS u svojim istraživanjima i prezentacijama.            

           Nakon toga ekipa je otišla na ručak. To je već muzički dio posta. Uz Ljubu Gudelja, stručnog vodiča, koordinatora, logističara, a također i stručnog zabavljača i kreatora atmosfere pisme su se pivale po željama, narudžbi, po srcu i osjećaju. Kako je Enrico primjetio: muzika je čarolija koja spaja ljude, jer smo svi pivali u glas, a nismo uvik znali riči i muziku. E da!  Moj kolač od višanja je bija dočekan „na zub“.