U danima ovogodišnjeg Ciskog lita, u kojima slavimo i Dan
sv. Jakova, zaštitnika naše župe, naš cišćanin Vinko Burazin je u školskom
predvorju postavio zanimljivu autorsku izložbu svojih fotografija sa hodočašća
na Putu Svetog Jakova od francuske granice do Santiaga de Compostela u
Španjolskoj. Put je to na koji hodočasnici idu još od stoljeća devetog. Po
davnom vjerovanju, nakon smaknuća sv. Jakova u Jeruzalemu, njegovi fanovi su
tijelo brodom transportirali do mjesta ukopa koje je kasnije nazvano Santiago
de Compostela i sagrađena katedrala sv. Jakova. Putem se digla strašna oluja, u brodolomu
tijelo je nestalo u dubinama, da bi nakon nekog vremena isplivalo na plaži u
Galiciji neoštećeno i prekriveno jakobovim kapicama. Zbog ovog događaja ta školjka ima veliko značenje za
hodočasnike na Putu Svetog Jakova i postala je simbol ovog putovanja. Stilizirana
jakobova kapica je marker na orijentacijskim stupovima na ruti.
Ovi stupići su uglavnom na raskrsnicama. Neki su jasno vidljivi, a neki su zarasli u visoku travu i lako se previde. Od Vinka sam saznala da svaki putnik ponese školjku s plaže i daruje ju bliskoj osobi uz dobre želje i s očekivanjem da se školjka vrati istim putem nazad u more. Prvim hodočasnicima školjka je služila čak i kao posuda za jelo i piće.
Camino da Compostela je najveće pojedinačno hodočašće. Postoji brošura, zapravo, jedna knjižica za putnike u kojoj su pravila na putovanju, podatci o trasi, udaljenost u km i vrijeme potrebno da se dođe od jednog do drugog odredišta, konfiguracija terena, prenoćišta, uvjeti i cijene boravka u njima, gradovi i mjesta svjetovnog i religijskog značaja. U polaznoj točki dobije se svojevrsna putovnica. Duž rute uspostavljne su kontrolne točke na kojima se u putovnice unose pečati i na temelju njih ostvaruje se pravo boravka u prenoćištima. Većina sadržaja ovog članka proizašla je iz razgovora s Vinkom. S obzirom na to koliko ima materijala, neće sve stati u jedan post, pa ću nastaviti u sljedećem. Fotografije uz post su moj zbor od fotografija s izložbe.
Ovi stupići su uglavnom na raskrsnicama. Neki su jasno vidljivi, a neki su zarasli u visoku travu i lako se previde. Od Vinka sam saznala da svaki putnik ponese školjku s plaže i daruje ju bliskoj osobi uz dobre želje i s očekivanjem da se školjka vrati istim putem nazad u more. Prvim hodočasnicima školjka je služila čak i kao posuda za jelo i piće.
Camino da Compostela je najveće pojedinačno hodočašće. Postoji brošura, zapravo, jedna knjižica za putnike u kojoj su pravila na putovanju, podatci o trasi, udaljenost u km i vrijeme potrebno da se dođe od jednog do drugog odredišta, konfiguracija terena, prenoćišta, uvjeti i cijene boravka u njima, gradovi i mjesta svjetovnog i religijskog značaja. U polaznoj točki dobije se svojevrsna putovnica. Duž rute uspostavljne su kontrolne točke na kojima se u putovnice unose pečati i na temelju njih ostvaruje se pravo boravka u prenoćištima. Većina sadržaja ovog članka proizašla je iz razgovora s Vinkom. S obzirom na to koliko ima materijala, neće sve stati u jedan post, pa ću nastaviti u sljedećem. Fotografije uz post su moj zbor od fotografija s izložbe.
Nema komentara:
Objavi komentar