Ili: Sto lica Bijakove. Jučer ujutro ukazalo se sunce i prve
zrake probile se kroz škure. Sa terace zvuk poput rasipanja staklenih perli ili
rafala suvog fažola. Krupa i sunce zajedno. Uvik me fascinirala istovremena
pojava sunca i padalina. Đavlu šlape i piđama, samo san gledala šta prije zgrabit
aparat. Ovo san morala uslikat. Vunasta kulisa, centar mog zanimanja, već mi je izmicala otkrivajući Sidovaču, a opličući Bijakovu.
Klik u zadnji čas i tribalo je bižat u kuću. A u tom smjeru, sa možda pola
minute razlike, prekrasna duga cilu Cistu uzela u zagrljaj.
Nema komentara:
Objavi komentar