Šibenski badge

                        Every picture tells a story. Svaka slika priča priču. Upravo tako. Zvonko Madunić, šibenski zet porijeklom iz Ciste Prove (“Prove” je lokalizam; točno bi bilo Ciste Provo). Zvonko je član velike obitelji, branitelj, pisac, profesor u školi, vinogradar, podrumar, proizvođač desetak vrsta rakije, povremeno i novinar. Naziv Šibenski badge obuhvaća sve vrste njegove rakije. Boce su ukrašene jednom od desetak različitih etiketa s motivima Šibenika naprid, i kratkim pričicama o gradu na poleđini. U Danilu ima veliki vinograd i konobu gdje se može degustirati rakija ili vino, uliti u bocu i odabrati etiketu. Ime njegove prizvođačke i izdavačke firme je MADIT, a nastalo je od inicijala imena njegovih kćeri. Prošlo lito je na štandu kod katedrale radila jedna izuzetno simpatična prodavačica i poznanica. U jednom momentu san joj mislila pomoć sa engleskim, ali san uvukla glavu među ramena kad san vidila njezin nastup. Kako mi je i sama rekla: ja in dodan bićerin da kušaju, a oni meni mmmmmmm...finofinofino... I svi se razumimo.

In vino..... veritas

                         Grožđe je pobrano, izmuljano, ubačeno u badanj. Pratili smo prognozu i do zadnje sekunde zadnjeg dana koristili opciju sunce. Svaki sunčani dan donosi jedan grad  više sladora u grozdovima. Onda smo se i počastili. Jedna jača marenda je zaminila ručak. E, onda smo vrata podruma zaključali iznutra i zamućkali kemiju. U nekom lanjskom postu san pisala o podrumarskin tajnama. Umijeće je ispitat tuđe, a ne otkrit svoje. Ode se kaže: grozd grozdića, vriča cukra i dobiješ ‘tolitar vina. I onda se obilazi oko badnja, tučkon zbija drop, sluša diše li, šumi li, šta će reć: vrije li. Triba li ga pokrit ili ne. Ne bi da je malo dite. Ove godine ga je više nego lani. Ma uvik je dobro reč da je ove godine bolje nego lani. Ionako kvaliteta ne ovisi samo o količini.