Zadnji put ove
godine sunce zapada iza Vitrenika. Za ovu ekipu ovaj sunčani dan je darovan za na
balote, komentare, nagovaranja i duhovita dobacivanja. Burica čisti zrak i
bistri misli. S vrimenom će bit ugodnije turnit ruke u žep nego bacat balotu. Ode
se ništa neće prominit dogodine. Eto njih opet sutra. Dva-tri koraka uzbrdo ili
nizbrdo. Ledina je idealnih dimenzija i na centralnom položaju. Rubna
dekoracija svjedoči da je možda Mad Max jednom bio ovdje.
Cista Velika street view
Crljivica by Mateo Čelan
Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan
ponedjeljak, 31. prosinca 2012.
utorak, 25. prosinca 2012.
Badnjica lita Gospodnjega 2012.
Kao što je dugogodišnji običaj, a evo sad već i
tradicija, u Cisti Velikoj su se i ove godine palile vatre. Po brdima je svaki
komšiluk palio zesebno, a vatre su se spojile duž glavne prometnice do crkve.
Svake godine je sve lipše i sve bolje. Dica se veselu nesvakidašnjem ugođaju. Slučajni
prolaznici su iznenađeni i oduševljeni. Naravno, svemu tome prethodi spretna organizacija
i pripireme od nekoliko dana: zatvaranje financijske konstrukcije, čišćenje
strane da se može lakše prići označenim mjestima, a također da se izbjegne
opasnost od požara. Badnjica na način Ciste Velike mami mnoge da se svi nađu na
jednom mistu. Rodbina dolazi rodbini, neki posjećuju kraj odakle vuku korijene,
a i vatrogasci zarade nešto terenskog. Pa kad se već sastalo razdragano
društvo, eto prigode i za pismu. U ovom slučaju neki pivači su bljesnuli, a
neki ostali u mraku, ali je ganga vridna da se prezentira. Za istinu reć' teško
je bilo dokučit jesu li Čelani nadglasali Keglje ili je bilo obrnuto.
Svim posjetiteljima bloga
čestit i blagoslovljen Božić
i sretna i berićetna Nova godina.
ponedjeljak, 24. prosinca 2012.
Čelani, Badnjica, akcija
Evo tek jedne slije za one koji očekuju bilo kakav zapis o večerašnjim zbivanjima u Cisti Velikoj. Ostalo će doći čim uhvatim vrimena: još fotografija, videa, pisama i po koje iznenađenje. Pozdrav ekipi na Kupi i ekipi u Splitu.
OK... evo još jedne....
petak, 21. prosinca 2012.
Zvijezde su ipak zvijezde
Ovaj post je samo
kratki komentar na prethodni post. Drugi
dio naslova, „Zvijezde pričaju“, odnosi se na djecu koja su bila predviđena,
pozvana i pripremljena da govore u emisiji. Nažalost, zbog kratkoće emisije
ovaj put nisu došla na red. Ali zato su na pozornici bili sjajni. U sljedećem
postu će biti audio zapis javljanja uživo u program radija Zagreb, fotografije i uređena
videa.
UPDATE: Nakon službenog prigrama snimljen je intervju s djecom i voditeljicom ekološke sekcije. Prilog će se emitirati 18. siječnja na Radio Splitu u sklopu emisije "Mi smo na redu".
srijeda, 19. prosinca 2012.
Slušaj kako zemlja diše. Zvijezde pričaju.
Evo jedne važne
najave. Sve piše na vrhu slike, ali ja ću napisati još jednom, za slučaj da
nekome pogled odluta. Dakle, u petak, 21. prosinca u 9.35 sati na prvom
programu radija Zagreb u emisiju „Slušaj kako zemlja diše“ uživo ide javljanje
iz naše škole. Nadam se da će se emisija moći pratiti putem live streaminga.
nedjelja, 16. prosinca 2012.
Urbana ili "urbana" top lista
Ili kako čeljade s asfalta krabi mast. Prvi put. Zapravo
drugi. Kao podsjetnik na prvi put osta je pečat na dnu teče koja, eto, i danas
još dobro služi bez obzira šta joj se dogodilo. Ovaj put san na vrime pozvala
pomoć. Ovaj posal nije baš za kilavce i radi se uz aktivna sva osjetila. Dakle
miris, okus, sluh, vid i desnica ili ljevica u dobroj kondiciji. Moja susida
stručnjakinja za ovaj posal dala mi je nekoliko preciznih uputa koje zlata
vride i ne mogu pročitati ni na jednom webu: Uliti u teču vode, mišati
energično duuuugo, dugo, da se ni jedan komad ne takne dna, kuvati na laganoj
vatri dok se mast ne zapini, čvarci ne procvrče i pokafene, a mast prestane
mirisati po gudinu. Zanemari drugu smjernicu na dvi-tri sekunde i sve će otić
kvragu.
Apropos naslova posta, ne znam ko je smislija ime emisije, ali
njušim nečije komplekse. Je l’ bi me tribala ova Urbana top lista prosvitlit? I
po čemu urbana? Jer ja san navrnuti ruralni element. Unatoč tome u komunikaciji
primjenjujem bon-ton, vladam
priborom za jelo, govorin dva strana jezika izvan regije, kemijska mi je u ruci koliko i motika... Prihvaćam različitosti, ali ne i kad mi neko maglom pamet soli. Ili je to tek nečiji pokušaj da se oslobodi provincije u sebi? Dalo bi se o ovome još svašta napisati. Kod nas Hrvata, izgleda, samo podjela stalna jest! A sad iđen žvaknit koju žmaru. My favourite! ♥♥♥♥
priborom za jelo, govorin dva strana jezika izvan regije, kemijska mi je u ruci koliko i motika... Prihvaćam različitosti, ali ne i kad mi neko maglom pamet soli. Ili je to tek nečiji pokušaj da se oslobodi provincije u sebi? Dalo bi se o ovome još svašta napisati. Kod nas Hrvata, izgleda, samo podjela stalna jest! A sad iđen žvaknit koju žmaru. My favourite! ♥♥♥♥
ponedjeljak, 10. prosinca 2012.
Jedna zgodna radionica: izrada nakita za bor
I prikladnan za svaki uzrast, dužinu prstiju i širinu dlana.
Prvo smo napuvali balune manjih dimenzija na željenu veličinu. Meštar za
vezivanje baluna je pokaza da je spretan koliko i glasan. Onda smo u plastičnoj
kadi drvofix razrijedili vodom na gustoću smjese za palačinke. Tu smjesu je
tribalo pinelom namazat na balun. Međutim to traje koji minut, a društvo je
bilo nestrpljivo. Zato sam balun malim dijelom umočila u smjesu i onda je
razmazala rukama. Nakon toga su dica omotavala balun koncem za pletenje, vunom ili
konopom. Uzadnju je tribalo širokim pinelom utapkat razrijeđeno ljepilo preko
namota i ostavit da se sve suši.
Od sride do jutros su gotovo svi baluni
izdušili i kukicom su izvađeni iz namota. Ispalo je puno lipo. Najbolje su se
uvatili konac za pletenje, špag i obična vuna. Moher je osta skroznaskroz mlitav i svakako nije za
ovo. Razrijeđeni drvofix nije agresivan na koži, ostane kao film i lako ga je
ukloniti. Za ovoliko baluna potrebne su bar dvi boce drvofixa. Svakao treba zaštititi radnu površinu najlonom jer kapa na sve
strane. Uz dobru podjelu poslova i pripremu materijala, sve se može napravit za
uru vrimena.
četvrtak, 6. prosinca 2012.
Sveti Nikola, pozzz...!
Istina je da je sveti Nikola najdraži dici, ali virujen da
se i odrasli rado sićaju Nikole iz svog ditinjstva i priželjkuju da se ponovi
neka čarolija iz tog vrimena. U tu grupu
svakako pripadan i ja. Iako, s vrimenom moja lista želja bivala je sve kraća.
Želje sve probranije, praktičnije. A bome i čizmice su bile one lanjske i
prilanjske. Nikola i da je tija, nije ih moga ne pripoznat. Ono šta bi spustija
u njih, velikodušno san primištala u one dičje. Onda je sv. Nikola skužija moju
muku pa mi je olakša posal tako da je sam sve stavlja u dičje čizmice. Aj
dobro. Nikad nije manjkalo radosti. Mater je najsritnija kad su dica sritna. S
vrimenon dica ošla i odnila čizmice. Slijedom toga prošle noći samo je moja čizmica
stala, kao slučajno nasrid hodnika. Nije moga promašit. Od nekad dugog popisa
želja ostala je samo jedna ceduljica, zarolana, a na njoj broj računa u banci.
Tako da mi Nikola nije mora teglit darove i vrludat po komšiluku. Pa... sveti
Nikola... ako si bija od volje i sredstava, to bi mi bila prava božićnica.
Sv. Nikola u Cisti Provo.
subota, 1. prosinca 2012.
Školski vrt. Nedovršena priča.
Nedavno je naš školski vrt dobio posebno priznanje. Izgled, urednost, uređenost, nijanse zelenog, žive boje cvjetova, autohtono mirisno ljekovito bilje, kamenjari i staze od benkovačkog kamena bili su privlačni komisiji koja je odlučivala o ovogodišnjem pobjedniku među najljepšim školskim vrtovima. Veliki plus ukupnom dojmu je i dobar izbor biljaka koje prkose oštroj klimi i podnose temperaturne ekstreme. U suživotu s vrtom egzistira stećak koji je postao simbol škole. Taj i takav vrt je ove godine prepoznat, odabran i nagrađen kao najljepši školski vrt primorske Hrvatske. Za dicu nezboravan događaj, spoznaja da su nešto postigli vlastitim radom, i prilika kad se stvaraju budući čuvari prirode i baštine. Svatko je na svoj način ugradio dio sebe u taj vrt, bilo da je sadio, okopavao, plivija, ziđa, zaliva, kamenim pločama oblikova vijugave staze ili sakuplja papiriće. Ovaj vrt, zapravo, i sam priča o svojim vrtlarima.
Ceremonija proglašenja pobjednika je bila 23. 11. na
Hrvatskoj televiziji u studiju Bajsić. Osim u toj kategoriji, proglašen je
najljepši školski vrt za kontinentalnu Hrvatsku i za područje od posebne
državne skrbi. Svaki od tri glavna pobjednika osvojio je nagradu u iznosu
od 10.000 kuna, keramičku diplomu i Cvjetnu zastavu najljepšeg školskog vrta.
Keramička plaketa u obliku cvijeta proizvod je
kiparsko-keramičke sekcije osnovne škole iz Makarske. Projekt Izbor za
najljepši školski vrt pokrenula urednica i novinarka Hrvatskog radija Lidija
Komes. prije sedamnaest godina.
Sažetak sa proglašenja pobjednika najlipšeg vrta
primorske Hrvatske može se vidjeti u prvom videu.
U drugom o svojim dojmovima govori kolegica Ivana iz školske ekipe koja je preuzela nagradu. Nakon njezinih riči znat ćete zašto je u naslovu posta: Nedovršena priča.
Fotografije iz arhive. Srpanj, 2010. Dunja Komes i Ivna Bučan s ekipom HRT radija posjetile su našu školu, razgledale vrt, oduševile se i pomogle svojim savjetima i sugestijama.
Vezani članci:
Najljepši školski vrtovi u RH 2012
Foto galerija OŠ "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir
četvrtak, 29. studenoga 2012.
Pisa u mom vrtu
Noćas je jugo protutnjalo kroz Cistu. Negdi je
prošlo bez traga, a negdi je bome dobro oplelo. Ovu jelku je opasno nakrivilo
prema kući. Bila je dominantani ukras u vrtu i glavna orijentacijska kota za
putnike namjernike. Izrasla je i prirasla kuću i postala je opasnost zbog
mogućnosti udara groma, šta i nije rijetka pojava u ovom kraju. Malo koja kuća da
nije očešana pa tako ni moja nije bez friža. Sve danas ćemo, sutra ćemo... Prošla
tako godina, pa još jedna... Eeee... sad je jugo stavilo točku na našu neodlučnost
i zapečatilo odluku. Došlo je stani-pani i morat će što brže vanka. Najvjerovatnije
će biti iskorištena kao Božićno drvce.
nedjelja, 18. studenoga 2012.
Škabrnja: 21 godinu poslije
Jučer sjećanja na Vukovar, a danas Crljivica u Škabrnji na
dan stradanja Škabrnje. Dočekala nas je kišna i hladna. Obišli smo sva spomen
obilježja. Pridružili smo se koloni sjećanja do spomen obilježja masovne
grobnice. Najdojmljivije je, bilo čitanje imena poginulih civilnih žrtava i branitelja
Škabrnje. Tu smo snimili video. Namjera nam je bila otići na misu u crkvu
Uznesenja Blažene Djevice Marije. Međutim, crkva je bila prenapućena, mnoštvo
ljudi je ostalo pred ulazom, a nije bilo zvučnika. Tehnički problemi ili
organizacijski propust.?! Ne čekajući protokol otišli smo na mjesno groblje do
glavnog križa i spomen obilježja za sve poginule u Domovinskom ratu. Na groblju je crkvica sv. Luke.
Iz Čelana smo krenuli po suncu i pod
kristalnim nebom bez oblačka. Lagane postole i brzoupijajući materijal učinili
su da mi je učas voda bila do kolina. Zanemarivo. Veći problem od toga je bio
mini kišobran za dvoje i skidanje kapi s objektiva. Android ima svoja
ograničenja, ali je zvuk respektabilan. Video je sniman s dva različita uređaja
pa je kvaliteta neujednačena.
Vezani članak pročitajte ovdje.
subota, 17. studenoga 2012.
Za Vukovar i Škabrnju
I svi Cišćani su večeras u svojim domovima, na ponistrama i
balkonima zapalili lampione za Vukovar i Škabrnju i za sve žrtve Domovinskog
rata. Mi smo ih ostavljali duž prometnice od škole do crkve. Na kraju smo u
crkvi izmolili za sve žrtve i poginule branitelje. Šteta što nas nije bilo
više. Virujen da nisu svi na vrime bili obaviješteni o večerašnjoj akciji.
petak, 16. studenoga 2012.
Vijest dana, godine, stoljeća...
Nisan mogla pratiti događaj na tv pa san vijest
dočekala kotrljajući se u autu cestom kroz Provo. Najprije san čula zvona
kampanela Provske crkve. Zatim mi je ususret naišlo auto sa zastavom iznad
krova. Kod Čelanovog puta me presreja kruvar također sa zastavom. Siguran znak dobrih vijesti. U školi nitko
više ne može zadržati pažnju na nastavu. Svi su vanka. Vrime je slavlja.
Uostalom, današnji događaj se ne uči iz knjige. Organizirane su radionice s
temom oslobađanja generala Markača i Gotovine, i u vezi s tim prisjećanje na
pad Vukovara.
četvrtak, 8. studenoga 2012.
Bodi-paraj-bodi-paraj...
Provjerenim i sigurnim gori spomenutim načinom ovaj oblik se
približija mojoj viziji borše. Ovo sad ide u pranje da ne bi bilo iznenađenja
kad se skroji i sašije podstava. Za ručke imam nekoliko ideja: kombinacija
metala, kože i vune. Konačni rezultat ovisi o tome šta ću naći u željezari, u
kineskom dućanu, u pet šopu i na dnu vriče sa zaboravljenim stvarima. I kao što
obično biva, tjedan dana nakon šta se stvari odnesu u kontejner, pokaže se
prilika da se nešto od toga ipak moglo iskoristiti. U svakom slučaju, što manje
mogućnosti ima, mašti je to napetije.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)