Sv. Jakov (Zabedejev) - Dan župe u Cisti Velikoj

          O životu sv.  Jakova danas se malo zna. Bio je među prvim Isusovim učenicima. Prvi susret Jakova i Isusa dogodio se na obalama Galileje. Toga dana Jakov, njegov brat Ivan i otac vratili su se iz ribolova s praznim mrižama. Ili ih je pratila loša karma ili je možda  došlo do kratkotrajnog klimatskog poremećaja koji je podigao temperaturu mora za stupanj ili dva  i ribe su se povukle na dno.  Možda to i ima smisla jer ih je Isus posavjetovao da još jednom okušaju ribarsku sriću, ali da potope  mreže nešto dublje. Toga puta ulov je bio preko svih ribarskih kvota i, kad su pretovarili ribu u brodić,  skoro se potopili od njezine težine. Isus je, zatim, pozvao Jakova i njegovog brata Ivana da mu prave društvo na njegovu putu, da šire Isusovu riječ i svjedoče o njegovim djelima. Jakov je umro mučeničkom smrću u Jeruzalemu kad  je kralj Herod Agripa presudio da se pogubi odrubljivanjem glave. Nakon što su Arapi razorili Jeruzalem, njegovi ostatci preneseni su i pokopani u Španjolskoj. Na mjestu njegova groba nastao je grad Santiago de Campostela. Tradicionalno hodoćašće na grob sv. Jakova događa se još od srednjeg vijeka. Već sam pisala o tome da je i jedan Cišćanin prošao taj  Put Svetog Jakova. 

          Sveti Jakov se štuje naročito u afričkoj državi Kongo, a taj običaj donijeli su portugalski mornari u procesu širenja kršćanstva u 15. stoljeću. Prema legendi, u borbi za vlast aktualni kralj Konga kršćanskog  imena Alfonso i  sukobio se sa svojim bratom. Uoči bitke Alfonso I je poslao poruku svom rivalu da se na nebu ukazao Sveti Jakov s nebeskom vojskom. Ne zna se je li vizija bila plod bunike  ili nekih dimova, ali suparnik se uplašio i povukao se iz sukoba. Od tada se dan sv. Jakova (25. srpnja) u Kongu slavi kao glavni nacionalni praznik. Toga dana sakupljao se porez, a vojnici su morali doći na proslavu s kompletnim naoružanjem. Kongoanski robovi su štovanje sv. Jakova prenijeli do  Haitija, Portorika, Nikaragve i Hondurasa. Svetom Jakovu se ljudi obraćaju i da im olakša boli kod reumatskih bolesti i artritisa, a smatraju ga i zaštitnikom hodočasnika, putnika, vojnika, konjanika, veterinara, ratara,  pa onda apotekara, kožara i voćara. U danima oko sv. Jakova često dolazi do mišanja ciklona i iznenadne  promjene vremena koje u sušnom periodu donose priželjkivanu  kišu. Ta kiša posebno godi kukuruzu  pa ćemo ujesen jesti puru na sve poznate načine. Zato postoji izreka da Sveti Jakov palentu miša.

           Među dvanestoricom Isusovih učenika dvojica su s  imenom Jakov, od kojih se mlađi – Jakov Alfejev, slavi zajedno sa svetim Filipom 3. svibnja, a Jakov Zebedejev ili Jakov Stariji, 25. srpnja. Naša župa i župna crkva je nazvana po Svetom Jakovu Starijem. Program tog dana sastoji se od tri dijela. Ujutro je bila svečana misa i procesija oko crkve. U popodnevnom dijelu programa odigrala se  se finalna utakmica Memorijalnog  Malonogometnog turnira „Mate Vučak – Čigra“ između ekipa Dugog Rata i Vukušića. Početni udarac izvela je nećakinja ciskog junaka Čigre, i to je meni bio najdraži momenat od svih događanja. Posebno atraktivno bilo je potezanje konopa. Na jednom kraju je bila Cista Velika, a na drugom Katuni. U večernjem programu je bio koncert Željka Bebeka. 

           Imam tehničkih poteškoća s kompom jer mi je crka zvuk. Pokušavam videa urediti na laptopu i nadan se da ću sutra dovršiti uređivanje

Kome pamet, kome gomolj

              Ovdje se, zapravo,  radi o jednoj ruralnoj izreci o gluposti i veličini, koja se često spominje u vrime vađenja kumpira. Ružno zvuči onima kojima kumpiri „rastu“ u kvartovskom malom dućanu ili u šoping centru. Nama ostalima koji mu se klanjamo od sadnje do vađenja  zvuči baš slatko i duhovito. Niko se na to ne vriđa, a ko to još nije čuja, triba ga podučit. Svake godine san opisivala  i dokumentirala akcije sa kumpirima pa se blogom danas služimo ko vremeplovom. Ne može onaj ko nije bija reć da je bija ili ko je bija reć da nije bija. Prema fotografijama vidimo koliko smo ostarili, narasli, posidili, popizdili..., kako smo se sabirali i kako smo se osipali… Koga je život nosija tuta forca, a za koga je vrime stalo. Slikavala san kumpire raznih oblika kada je priroda bila umjetnica, a  i kada je stvarala karikature. Božemoj, i klima se u međuvremenu prominila Na samom ulazu u blogosferu među mojim prvim postovima  bila je sadnja kumpira. Na fotografijama i videu smo u kapotima i bundama, sa šalovima preko ušiju i kapama navučenim do očiju. Toga dana je bilo tako ledeno da je to teško zaboraviti. Kopipejstat ću ovdje jedan svoj stari tekst iz dva razloga. Prvo, jer mislin da će teško neko prčkat po arhivi mog prvog bloga. Drugo, danas je prepisivačina mega popularna.

Nisam tip, al' san lip

            Mogu slobodno reći da sam svjetski putnik.  Došao sam iz Južne Amerike. Ima me u svakom kutku zemaljske kugle  i kralj sam u svakoj kuhinji. Spas sam i utjeha u globalnoj krizi. Svakome nosim olakšanje i sitost.   Kad nekome kažu da je poput mene, to znači da nije baš pametan. A ja sam davno već dostigao visoku razinu znanosti. Umnažam se običnim kloniranjem još od davnih vremena. Nekad sam širi, nekad sam duži. Nekad sam crven. Nakad sam žučkast, što je u mom slučaju boja zdravlja. Svugdje me hvale i tepaju mi da sam sladak. Poželjan sam kad sam napet i gladak, a ni smežuranoga me nitko ne odbacuje olako. Znam se sam lijepo okititi pa su me često cijenili kao rijedak i skupocjen ukras. Imam ja i svojih buba. To su žuto smeđe životinjice plemenitog imena, ali opakih namjera, i prave mi veliku štetu. Tada mi je potrebna pomoć ljudi da bih mogao dalje rasti i razvijati se.To pamtim i, na kraju svog životnog ciklusa, uzvraćam obilato. To je ukratko moj curriculum gloriae. To je sad u modi pa sam se i ja poveo za tim.

Vaš Solanum Tuberosum

                                                                               

Crljivica na hrt uživo

Sutra, u srijedu oko 8 uri, na hrt- Dobro jutro, Hrvatska!  ići će uživo javljanje sa Crljivice. 

Na slici je jedan od dva stećka s natpisom na bosančici u kojima se spominju Jerko i Vladna Kustražić. Drugi je danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Stećci na popisu svjetske baštine UNESCO-a

   Među lokalitetima sa stećcima na popisu Svjetske baštine UNESCO-a nalazi se i nekropola Crljivica koja je time dobila značenje iznimno vrijednog lokaliteta za cijelo čovječanstvo. 

Sljedeći tekst je preuzet s weba  Ministarstva kulture.

15.7.2016. - Na 40. zasjedanju UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, koji se održava od 10. do 20. srpnja 2016. u Istanbulu u Turskoj, Republika Hrvatska je 15. srpnja 2016. godine upisala, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, multinacionalnu nominaciju Stećci -srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika na Popis svjetske baštine UNESCO-a.

       Nominacija Stećaka za upis na Popis svjetske baštine predstavlja projekt koji je rezultat dugogodišnje kontinuirane stručne suradnje u koji je uloženo mnogo zajedničkog truda i znanja.

Inicijativu za upis Stećaka na Popis svjetske baštine UNESCO-a pokrenula je 2009. godine Bosna i Hercegovina, a prihvatile su je Hrvatska, Srbija i Crna Gora.

       Istraživanja groblja sa Stećcima, publikacije i izložbe, stručni rad nadležnih službi u svim uključenim državama rezultirali su prepoznavanjem važnosti stećaka kao dijela kulturne baštine iznimne univerzalne vrijednosti. Na temelju te inicijative Stećci su 2011. godine upisani na Pristupni popis UNESCO-a. Riječ je o više od 70 tisuća stećaka na 3.300 različitih lokaliteta u sve četiri države.

       Odlukom Odbora za svjetsku baštinu na Popis svjetske baštine upisano je 28 nekropola, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske (Cista Provo, Konavle).

Nakon vrlo pozitivne rasprave, više od 19 članica Odbora za svjetsku baštinu, čija je članica i Hrvatska, javile su se i podržale upis pohvalivši ovu nominaciju kao izniman primjer suradnje i kao vrijednost u iznimnim dobrima svjetske baštine.

           Stećci su jedinstveni spomenici i predstavljaju dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u četiri države te pružaju neizmjeran doprinos sveukupnoj svjetskoj kulturnoj baštini. Uvažavajući veliki značaj postignute regionalne suradnje tijekom ovog projekta, podsjećamo da je riječ o projektu koji zauzima značajno mjesto u kulturnim politikama sve četiri države, zbog činjenice da predstavlja prvi projekt intenzivne regionalne suradnje ovog tipa u kulturi.

         Sve četiri države su pokazale iznimnu posvećenost zajedničkoj nominaciji uspostavljanjem kontinuirane suradnje od 2009. godine kada je potpisano Pismo namjere, uspostavljene stručne radne skupine za izradu nominacije i plana upravljanja čime je izražena zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje nekropolama sa stećcima, za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Lokalitet Cista Velika - Velika i Mala Crljivica, Općina Cista Provo, Splitsko-dalmatinska županija

Lokalitet Dubravka - Sv. Barbara, Općina Konavle, Dubrovačko-neretvanska županija

Velika gomila

Mala gomila

Vezani članci na blogu:

1. Stećci za UNESCO

2. Iz starih fajlova …  ili o još jednom stećku

Boliglava, boliglava!

           Počinja ugl. od palca. Ono kad mi nokat krene mimo putanje, pa prvo počne boliti, pa onda sliniti. Pa onda to moran operirati, pa ne mogu normalno odati,  trčati, pliviti jer na palcu  ima toliko  tufera da izgleda ko kinder jaje. A poljoprivreda stoji i čeka jer ne mogu obući postol, a ni bosa ne mogu nigdi jer se bojin infekcije. I onda  obuvan sve  po jedan. Srića u nesrići je da se namirin na kirurga koji je vrhunski odradija faturetu i bit ću mu vječno zahvalna. Kaže doktor da moran na more za točat palac… Hahaha… da na more… hahaha… Nego doma, kajin vode, šaku soli, koji papirnati brodić i eto koristi i ugođaja. Zatim ono, kad na stablima ostane par stotina kila višanja jer ne mogu skupit  dovoljno ruku da ih poberu. Pa kad iz vinograda mogu izać jedino uz pomoć kompasa. Pa onda priča o novom školskom kurikulu i svim nekakvim udrugama koje su se prilipetale uz njega, i češu se di ih srbi. Komentirat ću samo dio govorancije Ane Brakus sa drugog „prosvjeda za potporu“ kurikulu. Lipoto moja, uvik je bilo lezbijki i pedera. Prihvaćali smo ih onakve kako su se predstavili i nismo imali problema s tim. Eto, ako mi zakucaju na vrata, ja ću prva obisit šarene balune. 
       E onda ono, kad se svi politički pokvarenjaci, demagozi i nabiguzičine tituliraju s uvaženi i cijenjeni. A sa ekrana me gledaju u oči i kake. I onda još ono kad moran produžit vozačku, kad je moja dioptrija ubojita opasnost na cesti, veća od onih ušlagiranih i likova na pogon alkoholnih para. Platin duplo. Prvi put kontrolni pregled, a drugi put svakio sranje dotičnih koje legne na grbaču radnog naroda. Triba mi broj broj mupa, nešto bi ih još pitala,  i nađen ga na mrežnoj stranici. Spopadne me neko zadovoljstvo radi toga, eto, kako lako dođen do informacije, i pitan se di je kvaka. Odgovor stiže brzo: birali ste broj koji se ne koristi. Prvi broj, drugi broj. Tek je treća sreća. Daaa… Moraju biti sva tri dila kontrolnog pregleda i točka. I valja mi se rastati od masne sumice. Kako svak' ima svoje veselje, tako se i ja radujem slaganju šarenih sličica kod psihologa. Prošli put san rekla da je na mom radnom mistu čak poželjna dnevna doza šašavosti, i tako san se izvukla. Ove godine ću slagati sličice za vidit je li se šta prominilo. Sritan mi godišnji odmor. Svih 90 dana. E a sad bi mi dobro doša jedan reset.