Predsjednički izbori 2014.

Predsjednički kandidati 2014.

Privremeni neslužbeni rezultati izbora za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske održanih 28. prosinca, 2014.  za Općinu Cista Provo.

            Moj jedini komentar na rezultate izbora jest da rezultati nisu vidljivi po biralištima. Svako biralište se nalazilo u pojedinom selu, a sva ta mjesta su u sklopu Općine Cista Provo.

"Ines" u našem sokaku

                Ovo je, zapravo, nastavak predhodnog posta. Priko noći je napadalo sniga i do petnaestak centi. Falabogu nismo ostali bez struje ka neki. Cili dan je bila gužva isprid moje kuće jer je to krajnja točka do koje auta mogu doći u Čelane po ovakvom vrimenu. I domaćima i gostima se isto piše. Konji ostaju tu i točka. Slike sela su snimljene do podne. Onda je tribalo štogod parićat za ručak. Nakon glasovanja napravila san đir do Crkvina, nešto autom, nešto pješke, s namjerom da napravim par snimaka s vidilice. Teško je obuhvatiti cijelu Cistu jer se proteže u dužini od 7 kilometara. Večeras je očajno ledeno i bura dere. Snig se okorija, a led puca pod nogama ko smrznuto Labuđe jezero. Mislila sam večeras napraviti još koju snimku u selu. Uspila san prijeći stotinjak metara doslovno ispipavajući svaki centimetar puta prije nego ugazin na sigurno. Nakon nekoliko neželjenih i opasnih akrobacija, a da se ne bi završila kao Humpty Dumpty, podvila san rep i okrenila nazad. Tribalo mi je pet minuta za tih stotinjak metara nizbrdo. A sutra, kako stvari stoje, izlazak vanka samo po ljutoj potribi.

Ines na Čelanovoj ulici

Snimjeno oko ponoć i po. Prvi ovogodišnji snig. 

Badnjica 2014.

            Ovaj put neću pisati o početcima danas već tradicionalnog načina obilježavaja Badnjice u Cisti Velikoj. O tome sam pisala svake godine otkad je ovog bloga pa redoviti  posjetitelji već znaju o tome. A i sam događaj se probio do televizije i postao globalno poznat. Znam da ovih par sličica najviše znače Čelanima razasutim po svitu i da su iskrice koje donose toplinu u njihove domove. Ove godine nije bilo uobičajenog vatrometa i gange. Nedavno je član naše zajednice otišao na bolje misto. Čestitari su u tišini išli od kuće do kuće i domaćinima čestitali Mladi Božić i porođenje Isusovo, ka šta je i običaj prije Ponoćke.  Svim posjetiteljima bloga želim sretan i blagoslovljen Božić i sretnu Novu Godinu.

Hranilica mamilica

           U onim kratkim intervalima besposlice ne krstin jariće nego gledan tiče. Jer su mi taman isprid ponistre. Otkad je jelka ošla u legendu, oni su se priselili u bajam. Priko noći leže na nekom drugom mistu, a danju tuckaju kljunom o koru bajama i kljucaju sočnu i slatku jezgru. Ako su visoko u krošnji, teško ih mogu razabrati. Ako su niže, prhnu odma čim se primaknem. Zato san im napravila jednu hranilicu mamilicu. Nisan imala puno vrimena, a ni strpljenja za petljaniju s daščicama i građevinskim radovima. U mrižicu od mandarina izmišala san jezgre od bajama i žmare. Bajami odboga dani, ali žmare su moj proizvod. Svidilo im se i jedno i drugo. Prava fusion cuisine.

Dva obraza Ciste Velike

           Ili: Sto lica Bijakove. Jučer ujutro ukazalo se sunce i prve zrake probile se kroz škure. Sa terace zvuk poput rasipanja staklenih perli ili rafala suvog fažola. Krupa i sunce zajedno. Uvik me fascinirala istovremena pojava sunca i padalina. Đavlu šlape i piđama, samo san gledala šta prije zgrabit aparat. Ovo san morala uslikat. Vunasta kulisa, centar mog zanimanja, već mi je  izmicala otkrivajući Sidovaču, a opličući Bijakovu. Klik u zadnji čas i tribalo je bižat u kuću. A u tom smjeru, sa možda pola minute razlike, prekrasna duga cilu Cistu uzela u zagrljaj.

Po šumama i gomilama

           Dok se redaju ciklone i anticiklone i di po koji muškić, nas dvi odlučile điravati priko njiva i priskakat ograde iz niskog starta. Malo nizinom, malo brdom, malo šumom. Vrisak se mirisom odaje.  Cmilje srebrom. Kroz bore i grabovinu. Tu i tamo nas i počešljaju. Digod skačući s kamena na kamen, digod fri klajming metar, dva. I tako svakim danom sve više i sve dalje. Imale smo savršeni tajming. Ujutro bi padalo, navačer bi pljusnilo, a sunce bi povirilo taman kad je bilo „naše vrime“. A tamo u daljini,  na Dubcima, u usjeku između Biokova i Omiške Dinare je Brač. Inače je dobro vidljiv golim okom. Kao i more. Ovog dana osta je sakriven iza kremastog prelijeva od sitne kiše i fine prašine bogapitaj odakle. Nakon kiša svih ovih dana na autima su ostajali kolobari oko svake kapi, kao paučinasti žućkasti milje. Pred nama Vitrenik, Preslo i Zelenikovac, a doli Cista u svoj svojoj dužini.