Kulturocid na Crljivici

          Post se odnosi na one koji imaju prilično nekonvencionalan odnos prema baštini i njenoj prezentaciji, i njihov iskorak se ne može zanemariti. Prije dva dana iz mrklog mraka noći je propucan inrformativni  pano na Crljivici. Čovjek ostane bez teksta nakon ovakvog junačkog djela. Ovo je i prilika da  ispod prašine izvučem i događaj iz rujna 2011. godine kad je netko grubo nasrnuo na stećke nepoznatim deterđentom ili bjelilom i, najvjerovatnije, čeličnom četkom. Pada mi na pamet jedna stara poslovica: Drumovi će poželjeti Turaka... Nama veze sa serijama, ali ima sa činjenicom da su i oni, boraveći u ovim krajevima, imali poštovanje prema tuđim svetinjama. Ova poslovica govoreći o prošlosti definira stanje duha i svijesti koje u današnje vrime pokriva širok aspekt života. A stećci su ovdje od 14. stoljeća.

Čemu još, između ostalog, služi komp?!

 Kiša, kiša... Opet zaladilo. Vanka se ne može, a u kući falabogu uvik se nađe štogod za radit. Komp je moja škrinja s blagom, zlata vridnim idejama, korisnim tutorijalima. Obično ispletem ili iskukičam uzorak nečega i onda se iz toga uzorka može svašta iščitati, a i ne manje važno: kako izgleda s naličja. Ovaj uzorak toplo preporučam za šal. Po mome izgleda efektno, prozračno je i mekano, a izvedba nije zahtjevna. Broji se samo do 5. Nema šanse da jedna strana “povuče” i da pletivo ode ukoso. Jedino je na početku tramak savladati štap. Ovaj štap je promjera 17 mm i trenutno služi kao improvizirana debela igla za pletenje. Nakon kratkotrajne početne šeprtljavosti, sve ubrzo  dobro legne u ruke. Svatko tko bude ovo raditi sam će skužiti gdje malo zategnuti, a gdje popustiti. Važno je da slobodna nit vune uvijek bude iza pletiva. Ja sam radila s dvije kukice. Tanju sam upotrijebila za stavljanje petlji (omča) na štap. Možda se tekstura ne vidi dobro na ovim uzorcima radi boje, ali ono bitno je “utisnuto” u njemu. Nakon savladavanja tehnike vjerovatno ću se otisnuti u neko svoje more kombinacija.

lice pletiva

naličje pletiva

Evo i tutorijala: Learn How to Crochet - Broomstick Lace Scarf Stitch (PeacockStitch, Peruvian Stitch, Jiffy Lace)

Dani kršćanske kulture na Crkvinama

             Dani kršćanske kulture dotakli su i Cistu Veliku. U ovogodišnji program uvršten je i obilazak arheoloških lokaliteta Imotske krajine s temom "Sakralna baština Imote". Na popisu mjesta su i Crkvine. Ova grupa je stigla iz Splita u dva autobusa. Na Crkvinama su se zadržali oko uru vrimena. Stručni vodič je bio povijesničar i kustos MHAS-a iz Splita Ljubomir Gudelj. U grupi je bio i Miran koji je s Ljubom radio na Crkvinama od samih početaka istraživanja i uređenja lokaliteta. Za marendu, kavu i piće “krivi” su Ilonka i Iko. Posjetioci su bili oduševljeni prezentacijom i izgledom lokaliteta, tim više što je malo njih znalo da ovdje postoji ovakav povijesni lokalitet neprocjenjive vrijednosti.

Cvitnica. "Hosana sinu Davidovu!"

                Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje obilježava početak Velikog tjedna i u njemu dva događaja. U ovaj dan Isus je trijumfalno ušao u Jeruzalem, a oduševljeni narod ga je dočekao mašući maslinovim i palminim grančicana.  Drugi događaj je Isusovua muka, smrt, pokop і uskrsnuće. Nakon samo pet dana ta ista svijetinja, ali sada kao izmanipulrana gomila, Isusa je ponizila, popljuvala i tražila da se osudi i razapne na križ. Prije mise svećenik blagoslovi grančice i cvijeće, a onda se ide u procesiju oko crkve i šematorija koja dočarava doček Isusa na vratima Jeruzalema. Nakon procesije je misa posvećena Isusovoj muci. Pjevanjem ili čitanjem prikazuje se cijela Isusova muka. 

                  Kod nas je običaj da se ujutro na Cvjetnicu umijemom vodom u kojo su cvjetovi iz najbližeg okoliša, najčešće ljubičice. Na blagoslov nosimo buket maslinovih i lovorovih grančica. Neki u buketu imaji i grančice jele zbog njenog križastog oblika. Nakon mise mještani blagoslovljeno cvijeće nose na grobove svojh najmilijih. U kući grančice masline se zataknu za križ, neku sliku ili zrcalo na zidu i zabadaju u polja i vinograde s nadom da će ih zaštiti od nepogoda i da će godina biti rodna. Po nekim pričama grančice masline zabodene blizu kuće i okućnice štite od zmija. Listovi lovora, kad se osuše, koriste se u pripremi hrane.  

Uskrsna radionica: cvitići

          Uoči Dana škole koji je 21. ožujka organizirane su školske radionice. Vrludajući stranicama i stranputicama interneta našla sam nekoliko ideja s kutijama od jaja (egg carton), a ova mi se učinila prikladna za niže razrede, a i zbog dostupnosti potrebnih stvari. Tema: reciklaža. Onda je trebalo napraviti pripreme, sakupiti na gomilu kutije iz kućne uporabe, a i užicati još toga. Otprilike tri ure je trajalo rezanje kartona na potrebne oblike ugrubo. Nakon nekog vrimene to nije bilo ni bezbolno. Onda je tribalo odabrati način bojanja i ukrašavanja, a da je prikladan za određeni uzrast, da nije štetno po zdravlje kao npr. lak za kosu iz čajna šopa za fiksiranje boje i svjetlucavog praha. Naravno da san se dala u potragu za nekim drugim. Onda je tribalo organizirati bojanje tako da se kistovi ne miješaju i da boje ostanu čiste. Onda je tribalo ovo... onda je tribalo ono... Palo mi je napamet da čašice žira upotrijebim za tučak, a rezane grančice šljive za peteljku. Zgodno su se uklapale u šemu. Kući san napravila prototip da provjerim težinu izvedbe. Dakle, više od tri ure pripreme za otprilike nešto više od uru vrimena izvedbe. Sama radionica je tekla tako glatko da sam jednostavno zaboravila fotografski bilježiti svaki korak. Zato mi nije preostalo ništa drugo nego da danas na stol istresem ono što je ostalo i rekonstruiram cijelu radionicu. Na slikama se vidi sav potreban pribor. Nedostaju škare koje su negdi ispod materijala ostale sakrivene od pogleda. Jedini višak je poklopac od objektiva. Malo je reći da su dica bila oduševljena svojim cvitićima. A zbilja su prekrasni.

Fotografija sa školske stranice

ZTK-Split > Fotogalerija

Vezani članak:  Egg Carton Flower Tutorial

Fra Vjekin vijek

             Ovo je nastavak prethodnog posta vezanog uz fra Vjeku i njegovu knjigu. Knjiga sadrži izabrane članke koje je fra Vjeko pisao za list “Imotska krajina” od 1975. do 2005. godine. Najčešće teme su bile povijest, običaji i osebujni likovi Imotske krajine. Knjiga ima sto članaka. Taman toliko koliko će fra Vjeko uskoro navršiti godina života, i 75 godina svećeništva. Osim pisanog dijela, knjiga zadrži i mnoštvo fotografija građevina, knjiga, mjesta i osoba iz prošlog i novijeg vremena. Za ne lagat, dvoumila san se otići ili ne. Sastavljanje testova, guglanje prigodnih uskrsnih radionica, sve robusnije jugo prouzročili su neka kolebanja glede ovog događaja o kojemu nas je Vesna ranije obavijestila i pozvala. A kad tamo, lipota, duhovitost i opuštenost u svakom momentu koliko je sve skupa trajalo. Nadahnuta interpretacija tekstova, brojna publika, mnoštvo pojedinosti iz fra Vjekinog prebogatog života iz usta svih koji su radili na knjizi, odlična organizacija... Čas bi suza na oko, čas bi prasnili od smija na fra Vjekinu duhovitost. Čudesna sinergija svih koji su u tom vremenu bili u crkvi sv.  Franje. U glazbenom dijelu nastupila je klapa Bratovština iz Gruda. Neću pisati ništa iz fra Vjekine biografije. Jednostavno, čovik je živa enciklopedija i živuća legenda. Druženje s njim je bilo blagoslov i nadahnuće.

 Zbog tehničkih problema audio zapis je slabije kvalitete.

Vezani članak: Predstavljanje knjige "Fra Vjekin vijek"

Kad te nešto prožme...

      ... Mislin da je tada teško uopće sastaviti jednu suvislu početnu rečenicu za post. Samim time smatram da je ovo jedan vrlo osoban post. Večeras sam  bila u Imotskom na promociji knjige  fra Vjeke Vrčića. Kanon je odmah na početku pokaza da je memorijska kartica puna pa smo “u hodu” brisali sadržaj da napravimo mjesta za novi materijal. Na androidu ima nešto zvučnih zapisa. Potrajat će koji dan da poskidam i posložim slike, videa i zvučne zapise.

Drest in vajt

           Iako su u prognozama najavljivali nagli pad temperature i snijeg u Zagori, a računajući na to da su meteorolozi najveći vraći modernog doba, mi smo to shvatili više kao vic. Kad, ono... evo ga!!!  A odispod izviruju iznenađene ljubičice i šokirana bergenija.

 

Traganje za Bilbom Bagginsom

               Ili Čelani u šetnji. To mi se učinija malo  premekan naslov za našu avanturicu. Jer nije to bila tek lagana šetnja nogu prid nogu. Preskačući škrape, verući se uz  stine, preko Milana, kroz Kurtove ograde, preko Raičevih krčina, niz Kegljeve doce i Vukosovine. Bunar na Milanu je devastiran betonizacijom i više sliči na lokvu. Danas je tinel, blagovaonica i spavaonica žaba probuđenih, uznemirenih, radoznalih ili indiferentnih na našu pojavu. Jedino je ostala kruna bunara koja oblikom, veličinom i namjenom svjedoči da je bio poput onih sa Crljivice. Idemo dalje. Presreće nas gusta grabovina, visoka hrastovina, vlažna mahovina, federirajući šušanj pod nogama. Svaki dočić ima neku posebnost, miris, vegetaciju. Mjestimično nas vitar tuče u prsa, a drugdje opet zaobilazi pa je vruće, vruće... Trava je još zavaljena nakon mrazeva, vitra i obilnih kiša. Većina biljaka još hibernira unatoč visokim temperaturam. Ljubičice se priljubile uz debla, bili i lila kaćuni osvojli čistinu, zlatice tu i tamo drže svoju malu žutu obitelj na okupu. Gušt je prošetati, udahnuti ove mirise, slušati šuškanje samo prirode, jer zvukovi s nedaleke ceste ne dopiru dovde.  Izlazimo na Berića krčine. Kroz gustiš izviruju Burazini Rupe, istočno od Čelana. Koju uru kasnije poćet će kišiti i opet će predio zastrti sepija. ... Pfff!!!

Cista, magla i kiša šotobraco

          Ko bi reka da je  Cista prekoračila prag prolića. Bome, ko nije stiga pognojit, usfrezat, prikopati i porizat loze, taj je u problemu. Upravo za to su bili idealni uvjeti prije ove kiše. Otopit će i natopiti taman tamo di triba. Nama sjediocima je lako, ali je nezgodno za one koji vikendom dolaze iz grada. Jer zemlji triba na vrime dati da bi imala čime uzvratiti.