Pisa u mom vrtu

                     Noćas je jugo protutnjalo kroz Cistu. Negdi je prošlo bez traga, a negdi je bome dobro oplelo. Ovu jelku je opasno nakrivilo prema kući. Bila je dominantani ukras u vrtu i glavna orijentacijska kota za putnike namjernike. Izrasla je i prirasla kuću i postala je opasnost zbog mogućnosti udara groma, šta i nije rijetka pojava u ovom kraju. Malo koja kuća da nije očešana pa tako ni moja nije bez friža. Sve danas ćemo, sutra ćemo... Prošla tako godina, pa još jedna... Eeee... sad je jugo stavilo točku na našu neodlučnost i zapečatilo odluku. Došlo je stani-pani i morat će što brže vanka. Najvjerovatnije će biti iskorištena kao Božićno drvce. 

Škabrnja: 21 godinu poslije

                 Jučer sjećanja na Vukovar, a danas Crljivica u Škabrnji na dan stradanja Škabrnje. Dočekala nas je  kišna i hladna. Obišli smo sva spomen obilježja. Pridružili smo se koloni sjećanja do spomen obilježja masovne grobnice. Najdojmljivije je, bilo čitanje imena poginulih civilnih žrtava i branitelja Škabrnje. Tu smo snimili video. Namjera nam je bila otići na misu u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Međutim, crkva je bila prenapućena, mnoštvo ljudi je ostalo pred ulazom, a nije bilo zvučnika. Tehnički problemi ili organizacijski propust.?! Ne čekajući protokol otišli smo na mjesno groblje do glavnog križa i spomen obilježja za sve poginule u Domovinskom ratu. Na groblju je crkvica sv. Luke.

                 Iz Čelana smo krenuli po suncu i pod kristalnim nebom bez oblačka. Lagane postole i brzoupijajući materijal učinili su da mi je učas voda bila do kolina. Zanemarivo. Veći problem od toga je bio mini kišobran za dvoje i skidanje kapi s objektiva. Android ima svoja ograničenja, ali je zvuk respektabilan. Video je sniman s dva različita uređaja pa je kvaliteta neujednačena.

Vezani članak pročitajte ovdje.

Za Vukovar i Škabrnju

                 I svi Cišćani su večeras u svojim domovima, na ponistrama i balkonima zapalili lampione za Vukovar i Škabrnju i za sve žrtve Domovinskog rata. Mi smo ih ostavljali duž prometnice od škole do crkve. Na kraju smo u crkvi izmolili za sve žrtve i poginule branitelje. Šteta što nas nije bilo više. Virujen da nisu svi na vrime bili obaviješteni o večerašnjoj akciji.

Vijest dana, godine, stoljeća...

                Nisan mogla pratiti događaj na tv pa san vijest dočekala kotrljajući se u autu cestom kroz Provo. Najprije san čula zvona kampanela Provske crkve. Zatim mi je ususret naišlo auto sa zastavom iznad krova. Kod Čelanovog puta me presreja kruvar također sa zastavom.  Siguran znak dobrih vijesti. U školi nitko više ne može zadržati pažnju na nastavu. Svi su vanka. Vrime je slavlja. Uostalom, današnji događaj se ne uči iz knjige. Organizirane su radionice s temom oslobađanja generala Markača i Gotovine, i u vezi s tim prisjećanje na pad Vukovara.

Bodi-paraj-bodi-paraj...

                  Provjerenim i sigurnim gori spomenutim načinom ovaj oblik se približija mojoj viziji borše. Ovo sad ide u pranje da ne bi bilo iznenađenja kad se skroji i sašije podstava. Za ručke imam nekoliko ideja: kombinacija metala, kože i vune. Konačni rezultat ovisi o tome šta ću naći u željezari, u kineskom dućanu, u pet šopu i na dnu vriče sa zaboravljenim stvarima. I kao što obično biva, tjedan dana nakon šta se stvari odnesu u kontejner, pokaže se prilika da se nešto od toga ipak moglo iskoristiti. U svakom slučaju, što manje mogućnosti ima, mašti je to napetije.

Vertikale i horizontale

             Crljivica je dobila android. Prvi i jedini ikad. Redovitije nego inače peren ruke,  pipkan po ekranu i nadan se ugledati onu pravu aplikaciju na kraju tunela. Dabogda to bija tunel Sveti Ilija. S obzirom na to da me ovi dar svrstao u trendovski mainstream, možda je sad pravi trenutak za promjene. Novi stil i način  života. Novi stav, nova poza, pročešljavanje vlastitog glazbenog ukusa, precizna impostacija mašinice, naoko nemarno i ležerno, ali s velikom pažnjom i posvećenošću. Dobro će mi stat. Ako gledamo korisnu stranu, dvi trećine toga mi nikad neće tribati. A ono ostalo izrečeno između molim, halo, ej, čuj, doviđenja, šalji pare i bog moglo se i sa starog. Ali, božemoj, napredak ne možeš ni zaobač ni priskočit. I sad, moj pametni telefonu, kad smo već postali ovako bliski, reci ti meni kako skinit koju kilicu viška.