Slasna Divljaka

                 Sića li se još neko ove voćke?  Stisla se između šljive i Vicine kapunjere. Vjerovatno je tu stigla  da u neko skoro vrime posluži kao podloga za plemku. Ostavljena, zaboravljena, ispala iz plana, ispala iz vida. Ali nije posustala. Prožilila, povukla sokove i dala se u visinu. Kolike li moje sriće kad san je ugledala! Mmmm... slasna, sočna... onako rumena... Prava slatkica mamilica. Slobodno se može bahatit nad onim impregniranim egzotičnim voćem sa pazara kod kojega je možebit zdravije progucat špicu, a bacit pupu.  Srdelija, negdi i srndelija...

Čelanovi svitnjaci 2012.

Mladenov svitnjak, Krešići

               I ove godine Čelani su zasvitlili svitnjacima užežin sv. Ivana Krstitelja. Malo ko da nema Ivane i Ivane u familiji. Oko svitnjaka se obično okupi nekoliko familija. ili bar oni koji su trenutno u selu. Eeeee...a sad, čiji svitnjak je viši, veći, žešći? Uspoređuju se sa susjednim komšilucima Vučkima, Kegljima, Burazinima. Dokle god pogled seže. Je l' bolje gori grabovina, korenice od raščike ili sve to umiksano s lozinom? Eto prilike za polemiku. Sve je bilo dojmljivo: plamen je plamca visoko u nebo, iskre su plesale uokolo, dica su trčala oko vatre i skrikala od oduševljenjs. Samo je tehnika bila preslaba za ovaj večernji šušur. Valjalo je slike dodatno "obasjati".

Berićev svitnjak

Naš svitnjak

Berići iza svitnjaka

Stevin svitnjak, Keglji

Odoše osmaši 2011/2012.

        Danas smo se oprostili od osmaša uz prigodnu fešticu i kratki program. Osim toga što su iza sebe ostavili osnovnu školu zauvijek, stigli su i do kraja putića od žutih cigla. Opraštaju se od djetinjstva i započinju živjeti svoju mladost. Ulaze u novu utakmicu sa puno većim brojem igrača u kojoj će svakako biti  novh susreta i veza. Hoće li suživot ostvarivati kroz kompromise ili isključivosti?  Hoće li moći samostalno donositi odluke? Ovaj put dugoročno važne. Prema tome će moći osmisliti život i u skladu s njim  donositi planove i dolaziti do ciljeva. Otkrivat će i mijenjati prioritete. Bit će još puno novitadi, ali nasriću ne sve ujedamput i ne odma. Zato, mladosti, samo naprid! Mnoge stvari o sebi tek moraju sami otkriti. Ja im želim da ostvare sve što će poželit ili već jesu. Nadam se da će imati puno pameti, upornosti i hrabrosti i da se neće izgubiti u bespućima novih životnih izazova.

A je nan bilo lipo!!!

                   Falabogu, priveli smo kraju još jednu školsku godinu. Nakon svega smo se veselili izletu kao šećeru na kraju. Dan putovanja: četvrtak, 14. lipnja. U itinereru su bili Nin i Zadar, s prvim zaustavljanjem na odmorištu Krka. Bilo bi preopširno sad nabrajati sva mjesta koja smo obišli. I u jednom i u drugom gradu posjetili smo značajne povijesne i suvremene spomenike kulture, građevine, muzeje... Ajde da bar probam. U Ninu smo posjetili solanu, crkvu Sv. Križa, Muzej Ninskih starina, vidjeli kneza Branimira i biskupa Grgura Ninskog, u mislima zaplovili ninskom kondurom. Zbog blještavog sunca bilo je teško na displeju vidit bilo šta. Mogla sam samo klikat pa kako ostane. Nakon Nina: Zadar, Muzej antičkog stakla. Eeee... tu je nestalo baterija u aparatu, a nije pravovremeno bilo mudrosti za ponit rezervne. U Zadru ručak, Forum, katerdrala, morske orgulje i Pozdrav suncu. Kako je ovo bija i poseban sportski dan valjalo se opremiti navijačkim rekvizitima. Drugo poluvrijeme utakmice smo slušali u busu i nakon Mandžukićeve golčine nastaje urnebes iz truba, grla, zvižduka.... Planetarni transfer pozitivne energije. Sve pohvale agenciji  Perla-tours iz Imotskog jer su osmislili zanimljivu i informativnu turu uz dovoljno slobodnog vremena. Kapa doli vozaču koji je bez primjedbi podnosio dječje nestašluke. Posebna pohvala našoj „vodički“ Juliji koja je obilje sadržaja prezentirala na način primjeren djeci različitih uzrasta i uspješno držala konce u  svojim rukama.

Na plažu u vuni...

                   ...ili Kako su se Boje jeseni pretvorile u boršu za plažu. Fotografije govore bez  riči tako da će uz svaku biti samo poneka uputa. Triba se podsjetiti na jedan prošli post, tj. kako je sve počelo. Izrada borše je potrajala. Nisam žurila sa dovršavanjem jer mi ne leži posal zbrda-zdola. 

Rješenja sam tražila na internetu. Tribalo je i za to potrošit neko vrime jer oni koji se bave ovim i o tome pišu ipak nisu pokazali sve karte. Ovo je bio lakši dio posla. Sada slijedi  krojenje i spajanje postave, ižinjavanje načina kako da se izbjegne istezanje pletiva i sačuva okrugla forma. Svaki dio sam najprije spojila za probu, napravila korekcije, i onda opet sve rastavila i spojila „zapravo“. Možda izgleda komplicirano, ali tako to ide kod mene. 

                Prošila sam dno skupa s postavom da bude čvršće i da se ne otegne kad se nešto stavi u boršu. Bilo je, teško ali ne i nemoguće. Čak i kod ovako duboke cilindrične forme. Isprva je zapinjalo uvlaćenje pletiva ispod stopice. Sitila san se staviti papir ispod pletiva dok se ne namjesti. Pletivo po papiru klizi ko podmazano. Papir se makne prije početka šivanja.

              

  

            Sljedeći problem je bio kako ugraditi ovaj cilindrični oblik postave a da svaki šav dođe na svoje mjesto. Unutra mrkulja, a ne ide odoka. Sve je vridilo šta može poslužiti kao pomoćno sredstvo. Rub san imbaždila i sad je opet tribalo sve pod mašinu. Šivala sam sa prave strane da se može pratiti linija boje. 

         U međuvremenu sam napravila ručku, također s uskom trakom postave da zadrži čvrstoću. Još je tribalo iskukičat petlju i staviti botun. Nije baš odgovarajući, ali je bija dostupan samo ovakav.