Bomboni od bajama

               Evo sam se odlučila pokazati kako se prave bomboni od bajama. Često me ljudi, koji su ih probali, pitaju za recept, a ostali ih samo vole. Guglala sam i tražila podatak o mogućem porijeklu tog slatkiša, ali bez nekog preciznog rezultata. U Hrvatskoj je tradicionalna slastica. Pravi se svugdje i u svim prilikama. Zato sam zaključila da je to dugovječna, svevremenska i globalna poslastica. Na jednom mjestu sam više puta ponovila jedno te istu stvar. To je zato što baš tada treba imati dobro oko i spretnu ruku da bajami ne ostanu na vatri sekundu duže nego što treba. Tavu  maknuti sa vatre i miješati bajame još malo dok se ne ohlade. I svakako, ne manje važno, ovi bajami su domaći i prilično krupni. Postupak nije kompliciran i ima puno prednosti. Ne šporkaje puno suđa. Nema masnoće. Svakome su dragi. Zgodno upakirane, svatko će ih rado primiti kao poklon. Jedini problem je što ih je uvijek malo.

"Ruka koja pruža cvijeće i sama miriše"

             Jutros je u školu stigla jedna lijepa i korisna donacija. Poznati boćar i hrvatski reprezentativac Jure Maglić, porijeklom Cišćanin, koji živi u Zagrebu i član je boćarskog kluba "Zrinjevac", donirao je cvijeće i ukrasno grmlje za školski vrt, te kvalitetan vrtni namještaj: dvije klupe i stol. Biljke su u dobroj kondiciji unatoč višesatnom putovanju. Održavanje je započelo već onog momenta kad su biljke prešle prag škole, smještanjem na svijetlo mjesto, zalijevanjem, planiranjem o mjestu sadnje. Prava akcija članova Učeničke zadruge „Vrisak“ očekuje se čim vrijeme to dopusti. 

Kamenac oko vrata

                Alternativni naslov ove priče bi mogao biti: Reket iz Ruđera Boškovića. S obzirom na to da su neki moji kamenčići out, a drugi već klapaju na njihovom mjestu, preporučeno mi je da ih pošaljem na analizu u Ruđer Bošković. Kud će ruka, neg' na tipkovnicu. Pa živimo u vremenu kad točna i pravovremena informcija ubrzava rješavanje problema, a internet je, falabogu, dobar izvor. Uguglam Institut, prosurfam svim dostupnim linkovima sa portala. Nalazim popis stručnjaka, kompetencije, reference.... Ali nigdje podataka o cijeni, načinu slanja i količini preparata, približni termin kad će analiza biti gotova, ni spomena nekog ugovora. Jasno mi je da se analize ne prodaju kao na bazaru, ali upravo zbog toga morao bi postojati neki cjenik, neki uvjeti i obaveze kako za naručitelja tako i za ponuđača usluge. Ali neeee...!!!  Uredno šaljem mail sa pitanjem koliko će to košati, ali netko je tamo odlučio da mi neće odgovoriti. Kako ja nisam mogla čekati do vijeka, a pretpostavljajući i nadajući se da me konačna cifra neće nokautirati, teška srca sa dlana skinem par kamenčića i pošaljem. Nakon nekog vremena stiže ovo pismo. Zapravo, pojma nemam kakav mu je status: račun, obavijest, ugovor, opomena, prijetnja, iznuda, zatezne kamate... 

Nema mi spasa! Ni adresa nije bila točno napisana. Piše tamo: ugovor. Kakav crni ugovor?! Nismo uopće kontaktirali, ni pismenim ni usmenim putem išta ugovarali. Stoji samo to da sam poslala pismo sa kamenčićima i zamolbom, brojem mobitela i fiksnog telefona. Ponovo surfam. Nigdje ni riječi o tome kako su postavljeni kriteriji niti da slanje podrazumijeva gotovu narudžbu, nigdje uvjeta o poslovanju ni sklapanju ugovora, nigdje obrasca za ugovor, nigdje ni retka o obavezama i pravima po ugovoru. Kvragu, nisam ni pravnik ni ekonomista pa da znam da se neke stvari podrazumijevaju po defaultu. Idealan obrazac za catch 22.  

Predstavljanje škole na Radio Splitu

Danas se u našoj Osnovnoj školi I. G. Kovačića za Radio Split snimala emisija „Mi smo na redu“. Polusatna radijska emisija na programu bi trebala biti: 

u petak, 11. svibnja  u  18.oo sati, 

repriza u nedjelju, 13. svibnja u 11.o5 sati.

Ako se montaža oduži, emitiranje se odgađa za sljedeći petak. 

Update: radijska emisija se može poslušati  OVDJE.

XXL misec iznad Ciste

            Nakon prvog pokušaja da zabilježim misec u perigeju  to je izgledalo kao crni botun na biloj konobarskoj košulji, ali u negativu. Ili još bolje kao pogled iznutra kroz otvor kamere obskure. Tribalo mi je još nešto na fotografiji, neko strano tijelo koje bi definiralo prostor, dočaralo daljinu i dubinu. Ok, slika baš nije uspila. Možda zbog tehničkog neznanja, ili su me noćne vile cimale za lakat. Ali je vridilo bar dokumentirati momenat i noć kad je misec bija u najlipšem sjaju ove godine. Sljedeći korak će biti sisti oči-u-oči sa svojim aparatom te konačno i do kraja istraži što znače one slovčane i brojčane kratice i tulipani, arhitektura i geografija na svakoj strani uređaja.