You tube ili Tutorijali ili O jednoj lavandi

              Osim pisama koje mi dižu raspoloženje, a i onih koje mrzin iz dna duše, na jutubu nađe se svakakvih zamislivih i nezamislivih prikaza. Mene zanimaju uglavnom primjenjeni klipovi ili tutorijali o pletenju  kukičanju, kuvanju, vrtlarenju, tečajevima stranih jezika on line ili ukratko sve vrste ručnog rada i ukrašavanje i izrada dekorativnih predmeta. Malo san izanalizirala kako nastaju. Čini mi se da postoji tri načina: ili putem kamere na monitoru, ili netko drugi snima, ili je aparat fiksiran za površinu i ispred objektiva se izvodi performans. Više puta ljudi griješe, ali bez kompleksa ponavljaju dok ne uspiju. Kako nemam prvu opciju, ostale su mi druge dvi. S obzirom na to da su svi moji bližnji bili u tom trenu fiksirani za mašklin ili motiku, moj izbor je spa na  samsvojmajstor. Dakle aparat u jednoj ruci, a druga je postala radna. Malo smo teturali i ja i aparat, ali mislin da je eksperiment uspija. Ostaje vidit šta će bit s pacijentom.

             A sada o lavandi koja je ove godine ispustila i ono malo duše, što od starosti, a što pod teretom sniga i niske temperature.  Bila je na takvom mistu u vrtu da je upadala u oko, bila ukras i mamila mirisom svakoga. Najlakše bi bilo kupiti novu i posaditi. Ali pravi izazov je uzgojiti novu presadnicu. Osim ove kupovne, uzela san reznice i sa onih grmova koje su prije više od pedeset godina rasle po okolnim brdima dok bor nije sve osvoija. Danas još rastu po okućnicama. Dakle, sa drvenastih grana san zgulila nekoliko zaperaka tako da ostane kore na njima, skinila nekoliko zadnjih listića i....aahahaha.... Šta je dalje bilo...?!  Evo tutorijala!

  Obično ih stavin u kuću na neki prozor di ima puno svitla i daleko od topline. Ufff teže je bilo ovo nego držati budnima deset pari očiju bar onih efektivnih 20 minuta od 45.

Već je bija i vakat!

                 U subotu čista arija, nebo bez oblačka, sunce žuto žuto, Bijakova u daljini na kojoj se snig topi ko u fotošopu. Okus zemlje, suhe i prašnjave. Aronu najdraža baš takva. Svi istrčali vanka puni force, planova, punih ruku posla i alata. Kleopatra, Mona Liza, klize iz ruku jedna po jedna. Ha!!! Pade mi na pamet: ko ze zemlje ne okusi, taj se kumpira ne najide. Drugi tjedan ćemo sadit kod nekog drugog i veselimo se tome. A o suši ćemo pričati kad postane problem...  Danas je već druga priča. Južina u lopaticama i križima, drača u mišićima, znoj na vratu, pržina u očima... Di nesta’ ona lakoća od nekidan?!

Zvonko Madunić: drvena knjiga HRVATSKA PRIČA

              Ajmo, kao, službeno: Dana 15. ožujka održana je u Narodnoj knjižnici u Omišu promocija jedne drvene knjige jednog književnika  uz potporu kolege također pisca, ali i novinara u istoj osobi. Prvi je Zvonko Madunić, a drugi je Mladen Vuković. U promociju nas je uvela ravnateljica knjižnice Svjetlana Buljević. Logistiku u obliku slasnih fritulica osigurao je restoran Radmanove mlinice. Mladen Vuković je govorio o širem kontekstu društvenih i političkih zbivanja u Hrvatskoj i Imotskoj krajini u koji se mogu smjestiti Zvonkove knjige. Zvonko je vrlo dinamično prezentirao svoje knjige i svoje rakije. Vrlo dramatično je pročitao odlomke iz svojih knjiga i cijelo vrijeme nam držao pažnju u napetosti. Eeee, a kakav je to novi projekt kojeg je Zvonko promovirao ovom prigodom, možete čuti od samog autora. Na dan promocije dobio je priliku na Radio Splitu govoriti o sebi i svojim djelima, pa tako i o ovoj vrlo neobičnoj knjizi. Vrijedi poslušati i pročitati ovdje. A ni ne traje dugo. Sveusvemu, bilo nan je lipo.

Pogledaj još za Mladen Vuković.

Lucky me!

                      U paketu s mojom novom starom zanimacijom svakako ide i pričica o tome kako san došla do jedne knjige. I kako san imala neočekivanu i neobjašnjivu sriću. Knjiga je izdana davne osandeset i devete i nikad više. Knjigu tada nisan kupila. Više se ne sičan je li zato šta je bila skupa ili zato što me kukičanje tada nije pretjerano interesiralo. He he he... Ali  nikad ne reci nikad. Kad je jedna curica donila knigu u školu, zapalila se želja da to moran imati. Mnoštvo uzoraka, opisa, oblika, mogućnosti, ideja i poticaja, a sve jasno predočeno slikom i tekstom. Prvo krenuh na on line  dućane. Nigdi je nema na lageru, ili mi je onaj rijetki primjerak otiša isprid nosa. Ova knjiga je inače vrlo tražena roba na pletačkim forumima. Obašla san sve knjižare u Splitu. Sve nešto slične teme, ali to nije to. U svakoj knjižari su čuli da je knjiga davno postojala. U jednoj antikvarnici je nema, a druga, i posljednja šansa, bila je zatvorena. Već san mislila bacit koplje u draču. Aj svratim još u onu ispod ure. Dam prodavačici papirić sa naslovom i autorima. Dok je pribirala popolici prodavačica se sitila da možda ima u kući knjigu. Odma ščepan priliku. Žena je bila voljna prodat, a ja san bila voljna platit šta košta da košta. Tako san se dočepala vrlo vridne i rijetke knjige, a da nisan za nju ni orala ni kopala. Mojaaa... moJAA... MOJAAAA!!! Uffff...euforični blizanac! Zavidit će mi svak’ ko zna o čemu pričan.