100 godina pučke škole u Cisti Velikoj

                  Jučer, 25. studenog, u školi smo proslavili stogodišnjicu pučke škole u Cisti Velikoj. Nakon mise, u školskom holu se nastavio program proslave uz prisustvo prosvjetara koji su nekad radili u ovoj školi, bivših učenike i roditelja. Djeca su vrlo emotivno izvela nekoliko recitala s temom ljubavi prema domovini i komične igrokaze na domaćem govoru koji se nažalost gubi. Nastupili su i domaći gangaši i zaradili komentar da šta će im uopće mikrofon! Dirljiva i duhovita je bila i poruka najstarije nastavnice Lucije Borović, puna pozitivne energije i ljubavi prema pozivu učiteljice. Vrhunac je bio na kraju kad je zbor vrlo lijepo otpjevao himnu škole na tekst mještanina Vlade Keglja. Dakle, školska zgrada u Cisti Velikoj se počela graditi 17. ožujka 1909. godine na intervenciju tadašnjeg župnika don Lovre Banovića koji je u Cisti službovao od 1868. do 1912. godine...  (iz prigodno izdane brošure “100 godina pučke škole u Cisti Velikoj 1911.-2011.”). Još podataka i novinsko izvješće o ovom jubileju možete pročitati na ovom linku.

 

Vukovar ili Hrabri Ljudi

                Ove godine se i u Cisti Velikoj obilježava dan pada grada Vukovara paljenjem lampiona na dijelu ceste od škole do crkve, i sjećanje na nezamislive patnje i žrtve njegovih stanovnika i branitelja. Dobar broj branitelja bio je i imotskih korijena. U mislima i u molitvi bili smo i sa Škabrnjom.  Počeli smo s organiziranjem školske djece kojima su se pridružili i roditelji. Nadam se da će od ove godine ovakvo obilježavanje prijeći u tradiciju i da će se angažirati svi komšiluci Ciste Velike.

Posvuduša

               Ona stiže uvik u isto vrime. Nekima donosi  pregršt novitadi. Neki joj se raduju jer znači povratak u životnu rutinu i sigurnost u trajanju. Neki joj se mršte upravo iz istog razloga. Ona ne klapa takima i ne vuče za sobon povorku bučnih šupjača i jebivjetara. Ona obuče zeleno i naranđasto, ljubičasto i smeđe, žuto i sivo, i niko joj ne kaže da joj je stil kričav. Dapače, još joj i laskaju kako je šarena a skladna. Ona se neće umislit zbog toga. Enivej, obučena ili gola,  uvik je otmjena. Očerupana ili zalizana, njoj svaka frizura pristaje. Ona donosi darove zbog kojih je svi rado iščekuju i dugo pamte. Nekad je tmurna, nekad romantična, a rijetko kad histerična. U ljubavnom trokutu stvara poseban štimung. Ona sama nema partnera, ali ja joj iz rešpekta govorin Gospođa. Gospođa Jesen.

Imala san čut da se na ovon mistu uvik pojavi posebno raskošna.

 Perića dolac na Svibu

 

100 godina i još štošta

               25. studenog ove godine naša Osnovna škola slavi stogodišnjicu postojanja i rada. Za taj dan predviđen je svečani kulturno umjetnički program. U 9 sati bit će misa. Program proslave počinje u 10.30 sati otvorenjem novog dijela školske zgrade. Slijedi domjenak i druženje s bivšim učiteljima i učiteljicama, predstavnicima općine i županije, ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Stoti rođendan škola će dočekati s još ljepše uređenim školskim vrtom i asfaltiranim prilazom zgradi matične škole.

Blagdan Svih svetih i Dušni dan

             Ivan 8, 12: Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” Sjećamo se svih pokojnih koji su na neki način obilježili naš život. Palimo lumine i sviće i grijemo nadu da će nas ta svjetlost dovesti do njih.