Kad mi ponestane daha za blogetanje onda iden na druge blogove i tražin inspiraciju i poticaj. Jer postoje ljudi koji i od traga u prašini naprave poetsko-prozno-slikovni konglomerat. Koja slija iz arhive, malo guglanja, malo rekla kazala i eto materijala za jedan novi post. U gugl sveznadar utipkam nošnje pa još nekoliko kombinacija s drugin ričima. I gle čuda i veselja: nađen nešto na stranici imoart-a. Besmisleno je sve prepisivati, a ni ne odnosi se sve samo na jedan kraj. Kombinirat ću malo vlastito saznanje iz razgovora sa onima čija poputbina je sjećanje, malo uspoređivati fotografiju s tekstom pa će se valjda nešto s nečim poklopiti. Iz konteksta ću pokušati izvaditi samo ono što se odnosi na Cistu Veliku. i što se uklapa u priču o Čelanima. Nisam sigurna tko je na slici, ali jest Čelan.
Svi muškarci nose obično gaće na kukce i spone, a vežu ih svitnjakom ili učkurom. Toje bila vrsa kurdele. Svi imaju pripašaj od kože sa 5 - 6 listova, tj. od toliko slojeva, kojeg vežu po pasu. U njemu drže svoje spravice: nož, maše (čime se uzimlje vatra), trud, ognjilo (kremen za potpalu vatre), češalj, ogledalo itd. Oblače košulju (obično vole deblje platno, jer je tvrđe.) Po košulji nose jačermu, koju zovu i gunjac. Tko je imućniji, taj nosi niz isti red ili dva srebrenih puca. Na plećima nose kumparane. Na glavi crvenu kapu ili peškir. No peškir se sve toviše gubi. Dakle, nošnja je uopće trobojna: crvena kapa, bijela košulja, gaće modre. Spretne žene iz sela krojile su gaće i kumparane. Na nogama su se nosile suknene čarape i opanci, i nazuvci izvana.
Više članaka o nošnji različitih društvenih slojeva Imotske krajine može se naći na web stranici IMOart-a.
