Cista Velika street view

Crljivica by Mateo Čelan

Cista Velika, Crkvine 360º by Mateo Čelan

petak, 31. prosinca 2010.

***


Svim posjetiteljima i čitateljima bloga želim sretnu i berićetnu Novu godinu 2011.




subota, 25. prosinca 2010.

Badnjica 2010.

Čestit Božić  
        
         Lani sam pisala o običaju paljenja baklji po okolnim brdima u Cisti Velikoj pa, ako nekoga zanima, može naučiti nešto novo ili ponoviti staro gradivo iz arhive mog prvog bloga post Badnjica u Čelanima.  

          Postupak je, zapravo, isti u svim komšilucima Ciste Velike. Ukratko. u pripremi bakljade se nafta, piljevina i lug zburljaju i dobro izmišaju i od toga se umise kugle koje se redaju uskraj puta i zapale. I tako kroz cilo selo sve do ceste. U istu smjesu se umoče i baklje. Na koncu je bija veliki vatromet. Na nebu šarene zvizde, a na cesti plave rotirke policije i vatrogasaca. Opreza radi. Ma mogli su i ostat doma. Počela je padat jaka kiša, svit se razbiža, i nije se više imalo šta slikavat. Malo smo i razočarani obratom meteorološke situacije. Nadamo se da će dogodine biti bolje. Svima želim Čestit Božić.

subota, 18. prosinca 2010.

Samo jedna (samo)reklama

            Malo kombinatorike tipa "točka točka crtica...". Onda metron uzet miru upopriko i po dužini. I onda još malo kalkuliranja i matematike. Sve ostalo je čista mehanika. I evo šala za jednog šibenskog funcuta. Ako mu se mustra i ne svidi bar će ga dobro grijat. A može ga nekome i pokloniti. Darak je opet darak.


četvrtak, 16. prosinca 2010.

Jedna priča botanička


                     Zima zaozbiljno grize i čovik se mora dobro prignit da bi pročita temperature. Cviće je već utonilo u hibernaciju. Ali ne i Ona. Moja lonicera se tek budi. Za desetak dana će bit u punom cvatu i širiti mirisni mišung meda i jasmina. U moj vrtal je stigla kad san ja bila još puka neznalica i zelembać glede cvića pa san dovlačila sve šta je u rasadniku bilo u prvom redu. Četiri godine je bacala samo lišće. Uokolo su cvale petunije, iberisi i djevojačka oka. A iz nje nikad ništa. Osim lišća. A nije niko ni zna šta je to. Jedno popodne mi je strpljenje definitivno iscurilo. Uzmen motiku u ruke i krenen frontalno na nju da napravin mista za nešto drugo. Kasna jesen, toplo popodne, sunce na zalazu, subota, još se prčkalo oko kuće. Susida me zovne, ja svrnen s puta, i lonicera je ostala taj dan na licu mista. U nedilju je bila pošteđena jer se nediljon ionako ništa ne radi. U ponediljak mi se učinila nekako drugačija iako nisan mogla uočit neku promjenu. Nakon tri dana u pazusima su izvirili sjajni pupovi. Narednih dana su pupići bujali naočigled i uskoro su počeli izlazit prvi neobični cvitovi i širiti miris. Meni je to izgledalo ka mali mirakul. Od tada već desetak godina cvate svake godine nekad u prosincu, nekad u siječnju, ili veljači, i duuugo zadrži cvit. 
Kad usrid zime nikome ništa u selu ne cvate, ja iman mirisni grm prebogat cviton. Svojeglava biljka koja je neočekivano pokazala da ima i dušu. Ufff je se bila pripala! 
            S agavom san se godinama borila seljakajući je u podrum i iz podruma. Ja san potezala, a ona se otimala. U zadnju je seoba postala bolna i za agavu i za mene. Na koncu se više nije dala iz vrta pa je dobila kaban.

četvrtak, 2. prosinca 2010.

Napredna tehnika. Malo morgen!!!

               Nakon šta se na nas s neba izlija ocean, utiralo me u kuću, natopilo žice i trafostanicu pa smo ostajali bez struje na tren svakih desetak minuta, ponovo palila komp, najprije se rješavala prozorčića prilipaka pa čekala da komp uvati normalni puls i konekciju. Taman ja takac-makac na tipkovnicu, a ono opet nestane struje na trenutak, i onda sve isponova. Pa tako pet dana. Kiše monsunskih razmjera udaljile su me od moderne civilizacije. Nema kompjutera, nema interneta, nema telefona, nema tv ni radija. Frižider zvuči jako disonantno pa bi moga i on uskoro stat. I kome ću mavat stickon i dokazivat da je ovo 21. stoljeće i da koristin tehniku novog doba, kad me jedna ovakva  kišurina vrati među pećinare?!!! Evo ga na!!! Opet je nestalo struje. Morala san ovi post završit uz šteriku.

Ovo je bija jedan od svitlih momenata sinoć.
 
(Wikipedija: Etimologija riječi “monsun”
Arapski pomorci su riječju "mausim" (što znači godišnje doba) nazvali fenomen jedne vrste vjetra u Arapskom moru koji mijenja smjer uporedo s godišnjim dobom. U osnovi, pojam monsun i danas označava promjenu smjera vjetra između godišnjih doba, iako se u novije vrijeme s razumijevanjem uzroka vjetra mijenja i značenje pojma. Značenje pojma se od oznake za fenomen vjetra godišnjeg doba proširilo do ukupnosti uzroka, dinamike i djelovanja koji uzrokuju fenomen. Radi boljeg razumijevanja pojma danas se koriste izrazi monsunski sistem ili i monsunska cirkulacija. U svakom slučaju, monsun je značajan klimatski faktor.)